Šesnaest planinara HPD-a Zrin Petrinja krenulo je u 02. listopada u 7:00 sati iz Petrinje put Gorskog kotara. Minibus kojim smo putovali bio je nov i udoban, a vlasnik susretljiv i profesionalan, pa svakako i vama preporučam putovanje petrinjskim BB Transom. Predahnuli smo na odmorištu Ravna gora, a na parkiralištu na Platku, inače omiljenom izletištu i skijalištu Riječana, dočekala su nas još dva naša člana pa smo u tom proširenom sastavu krenuli sa hodanjem. Dan je bio idealan za boravak u prirodi. Vedar, topao i sunčan.
Premda je staza do vrha Snježnika okarakterizirana kao teža, većina Zrinovaca popela se na 1505 metara nad morem kao od šale. I nismo se rastegli poput velike gusjenice. Bili smo svi tu negdje, na nekoliko minuta jedni od drugih. Hodali smo kroz bukovu šumu, potom po kamenoj planinarskoj stazi koja izlazi iz šume na travnatu golet. Već tu su se nazirali predivni vidici. Do vrha nas je dijelilo još jedno od mnogobrojnih poziranja za fotografiranje i kraće penjanje po izrezbarenim stijenama na kojima se trebalo poslužiti rukama. Meni osobno, a i mojim sinovima, to je bio najdraži dio penjanja. Na vjetrovitom vrhu trend fotografiranja se nastavio uz puno smijeha, vatrenog krštenja novih članova, ali i predaha uz jelo i piće iz naprtnjača sa pogledom od...ma, nema tih milijuna bilo koje valute koje ga mogu platiti! Jasno smo vidjeli i vrh Risnjaka ispod kojeg se nazirao Schlosserov dom na kojem sam sa sinovima bila ranije ove godine. Oblačići na horizontu. Nebesko plavetnilo. Milina. Divili smo se i okolnim vrhovima koje smo kristalno jasno vidjeli – Guslici i slovenskom Snežniku, ali i okolišu kojeg pomalo preuzima jesensko šarenilo boja. Malo me i rastužio pogled na napušteni i zapušteni planinarski dom u podnožju vrha Snježnik za kojeg se najiskrenije nadam da će biti ponovno u funkciji i na uslugu planinarima.
Premda bi se na vrhu moglo ležati, sjediti i uživati satima, mi smo imali još jedan događaj do kojeg smo trebali stići do 16:00 sati. Spustili smo se stazom preko Grla najprije do Platka, pa minibusom do Grobnika, točnije restorana Putniku koji je jako popularan među lokalnim stanovništvom. Naravno, naša destinacija nije bila spomenuti restoran nego Astronomski centar u Rijeci. Smireni, ljubazni, samozatajni znanstvenik, zaposlenik centra prikazao nam je u digitalnom planetariju (jedinom u Hrvatskoj) dokumentarni film Carstvo svjetlosti i na projekciji noćnog neba pokazao kako možemo pronaći Sjevernjaču, Mliječnu stazu, sazviježđa, ali i planete koje golim okom možemo vidjeti sa našeg plavog planeta. Nešto što već znamo, ali i neka nova otkrića. Zanimljivo predavanje začinili smo pićem na terasi planetarija (inače, caffe bar se zove Galileo), sa pogledom na Rijeku, Kvarner, otoke...Muški članovi Društva pokazali su svoja konobarska umijeća, a kako bi im pokazali da su nam važni, uspjela sam ih nagovoriti da napokon i oni stanu sa suprotne strane fotoaparata i poziraju. Hvala svim Zrinovcima na divnoj energiji i još jednom lijepom izletu!
Foto galeriju s izleta možete pogledati na Facebook stranici HPD ZRIN Petrinja.