Veljaču započinjemo izletom na Goletne rudine, proplanke na južnim obroncima Zrinske gore na visini od 548 m. Ime su dobile po golim livadama i rudama koje su se nekoć tamo iskorištavale. U blizinu su bili rudnici željeza, olova, cinka i srebra u posjedu Zrinskih. Ovaj izlet izabran je zbog lijepih vidika, koji su na Zrinskoj gori rijetki obzirom na njenu pokrivenost vegetacijom.
Devet planinara HPD Zrin-a uputilo se tog jutra u Hrvatsku Kostajnicu, u kafić Tekija, sabirnu točku gdje se ispija jutarnja kava s prijateljima iz HPD Sisak, organizatorima izleta, i PD Djed -nas ukupno 38, pa nastavljamo u Gvozdansko, ishodište naše kružne avanture po neoznačenim travnatim kosinama Zrinske gore.
Krećemo od spomenika u Gvozdanskom, cestom do zaseoka Beke, te dalje preko potoka, kroz klanac i šumu. Često nailazimo na srušena debla, trnje i granje na stazi. Naš vodič Marko Kotaranin nam mačetom probija put.
Vedar i topao dan bez vjetra, tlo suho bez blata, pa uživamo uspinjući se uz pokoju pauzu do travnatih proplanaka Goletnih rudina koji gledaju na slavnu i nepokorenu utvrdu Gvozdansko, dolinu Žirovnice i dalje prema Grmeču, Kozari, Klekovači, i Osječenici u susjednoj BIH.
Na proplancima duža pauza, uživanje u vidicima, meditacija i upijanje ljepote krajolika. Okrepa sendvičima i posebna pohvala pečenoj buči. Spust je naravno bio lakši, ali sa ništa manje prepreka nego tijekom uspona. Do sela smo se hodali uz šuštanje gustog otpalog lišća i s pogledom na proplanke Goletnih rudina.
Nakon povratka u Gvozdansko većina se odlučuje za posjet utvrdi do koje, nažalost, nisu uređeni putevi, te je i to avantura za sebe. Dio nas se potom zaputio preko Gline prema Petrinji, a dio preko Une na ćevape.
Vrijeme hodanja: cca 4,5h.
Izvještaj napisala: Grozdana Robinić