U subotu 2. ožujka 2024. g. bili smo na Moslavačkoj gori. Zrinovci su u već više navrata pohodili ovu destinaciju, a ovoga smo se puta odlučili za poučnu stazu ''Crkveni jarak'', koja započinje nedaleko jezera Mikleuška.
Iako je dan započeo gustom jutarnjom maglom, neposredno prije ulaska na stazu, oko 10,30 sati, magla je nestala i u nastavku dana imali smo prekrasno, sunčano i toplo vrijeme. „Crkveni jarak” poučna je staza uređena 2022.g., vodi uz potok Kamenjaču, koji se dvadesetak puta prelazi mostićem ili preko kamenja, što stazi daje posebnu draž, do Bele crkve, arheološkog nalazišta ostataka pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije. Ostaci samostana nalaze se duboko u šumi, na maloj čistini koja je sa svih strana okružena visokim stablima, ali bez obzira na to, za lijepog vremena, mjesto je uvijek osunčano pa svi komplimenti graditeljima 13. stoljeća.
Od Bele crkve, naše dvije iskusnije planinarke, odlučile su kraćom stazom do vrha Vis, a preostali planinari uputili su se dalje uz potok te, nakon kratkog i strmog uspona, stigli do vrha Humka (488 m n.v.) na kojem smo odmorili i malo prizalogajili.
Nakon odmora, krenuli smo prema vrhu Vis (437 m n.v.) gdje su nas strpljivo čekale naše dvije planinarke. S vrha Vis se inače pruža prekrasan pogled prema Moslavini i puno šire,
ali toga dana vidljivost nije bila osobita, tako da se i Kutina jedva nazirala. U povratku, većina planinara se odlučila za, kako internet kaže, ekstremnu rutu „preko sajle” do jezera Mikleuška, za koju se utvrdilo da i nije tako ekstremna i svi su je planinari bez ikakvog problema prošli te je naša šetnja završila oko 15,30 sati.
Meni osobno, Moslavačka gora, a naročito dio kroz Crkveni jarak, vrlo je draga staza kojoj se uvijek sa zadovoljstvom vraćam, a nadam se da je nakon ovog izleta stekla još ponekog simpatizera.
Maja Tomazinić-Grahovac, HPD Zrin
Više fotografija pogledajte na Facebook stranici HPD Zrin Petrinja.