23. kolovoza 2020. bio je jedan fantastičan dan!
Žutom šetnicom za dušu i tijelo iznad Marije Bistrice
Taj 23. kolovoza 2020. godine bio je jedan fantastičan dan! Okrijepili smo duše i tijela u prekrasnom Hrvatskom zagorju! Uživali smo u svakom trenutku, hodali, divili se krajoliku, kletima, voćnjacima i vinogradima, snimali, pjevali, komunicirali, smijali se. Okupila nas je i organizirala naša Mirjana koja je to odradila ležerno, staloženo i opušteno, u njoj karakterističnom stilu. Hvala ti, Mirjana! Skupilo se nas dvanaest planinara Zrinovaca i sa tri automobila uputila prema Mariji Bistrici. Nakon jutarnje kave započelo je naše četverosatno hodanje, druženje i uživanje u krajoliku zagorskih brega, po vremenu idealnom za hodanje i boravak u prirodi. Kružili smo oko poznatog najvećeg hrvatskog marijanskog svetišta dijelom planinarske obilaznice nazvane „Za dušu i tjele – Mirko Fulir“. Mirjana je za našu veselu družinu izabrala žutu šetnicu „Stezu za špancir – gospon Fulir“ na kojoj se, uz već nabrojene divote, nalaze i zanimljivi šaljivi natpisi i stihovi pjesama iz našeg kultnog filma „Tko pjeva zlo ne misli“. Naravno da smo i mi zapjevali! Planinari rado zapjevaju i zlo ne misle, baš kao i gospon Fulir. Zapravo nam je cijeli dan bio pjesma i to skladna, harmonična, vesela, ali i opuštajuća. Mi smo pronašli svoj mir hodajući obilaznicom, a mnogobrojni drugi hodočasnici pronalaze svoj duševni mir u Svetištu Majke Božje Bistričke.
Park drvenih skulptura
Mi smo u Mariji Bistrici, zahvaljujući našoj Mirjani, pronašli još nešto, a to je Park drvenih skulptura. Prije 10 godina grupa umjetnika obnovila je i proširila zbirku ove galerije na otvorenome koju je grupica entuzijasta pokrenula još 1983. godine. Zanimljivo je da su skulpture uglavnom sakralnog karaktera, ima ih preko stotinu, ali primijetili smo kako dobar dio njih vapi za nekom vrstom osvježenja. Ipak godine čine svoje.
Licitari i drvene dječje igračke
Po silasku u Mariju Bistricu i mi smo obišli Svetište, pronašli zanimljive suvenire od kojih su meni nekakav poseban slikoviti štih odavala licitarska srca. Licitari se proizvode još od srednjeg vijeka, 16. stoljeća, a proizvode ga medičari koji, osim licitara izrađuju i medenjake, napitke od meda (medica i gvirc) i svijeće i zavjetne darove od voska. Znate li da je tradicija izrade licitara 2010. godine upisana na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine? Danas u Mariji Bistrici imali smo priliku vidjeti (da vidjeti – i kupiti) još jedan proizvod čije umijeće izrade se također nalazi na istom popisu. Riječ je o starim drvenim dječjim igračkama koje se u selima općina Marija Bistrica i Gornja Stubica proizvode još od 19. stoljeća. Šarenilo i oblici igračaka poput svirala, klepetaljki, tamburica, konjića, modela prometnih vozila… privlače ne samo dječje poglede. A kako smo svi mi djeca u duši, tako smo si neke od tih igračaka priuštili. Ili poklonili jedni drugima. Neki su pokušali zaraditi koji novčić sviranjem poklonjene dječje tamburice i pritom nas silno nasmijali, a svima nama ostaje jedno divno sjećanje na dan proveden u Hrvatskom Zagorju. Svima, dragi moji Zrinovci, jedno ogromno hvala!
