Hrvatsko planinarsko društvo ''Zrin'' Petrinja

Odluka o kandidacijskom postupku i OBRAZAC kandidature 2019

Poštovani članovi HPD "ZRIN" PETRINJA,

Upravni odbor našeg društva donio je odluku o sazivanju i održavanju redovne izborne Skupštine društva, u subotu 26. siječnja 2019. godine na planinarskom domu "Matija Filjak" na Hrastovičkoj gori s početkom u 14.00 sati.

U prilogu se nalazi Odluka o kandidacijskom postupku s Obrascem za kandidaturu. Pozivamo vas da se kandidirate za funkcije u tijelima društva na ovoj izbornoj Skupštini.

Srdačan pozdrav

Upravni odbor HPD "ZRIN" PETRINJA

 

 

- PRILOG -

 


 

Tiješnjak 2018

Upravni odbor HPD Zrin organizirao je današnji izlet po Hrastovačkoj gori u cilju upoznavanja članova sa stazama kojima se nešto rjeđe planinari. A kako svi putevi vode (ovog puta ne u Rim) do planinarskog doma Matija Filjak, tako je i nama to bio cilj. U prohladno subotnje jutro (danas sam prvi put strugala led sa šoferšajbe) skupilo se na Trgu nas 10 dama, računajući i Palminu predobru kujicu Mašu i dva kavalira. Saša Juić je poveo ekipicu željnu hodanja po lokalnoj gori autima do Tiješnjaka, a onda dalje cipelcugom do Oblakovića vrela, preko Prečanica, Gornje Bačuge i vidikovca do našeg planinarskog doma. Putem smo vidjeli ostatke drvenih pragova nekadašnje uskotračne pruge koja je sagrađena u doba Marije Terezije, a koja je vodila od Petrinje prema Glini i Karlovcu. Zastali smo kod Oblakovića vrela kojeg su Saša i Miloš očistili od lišća, pa produžili do Prečanica. Tamo smo sreli našeg Gorana, vidjeli jato (ne Mirzino) savršeno usklađenih ždralova u letu, osladili se preslatkim grožđem zimske berbe, pozdravili se i popričali sa starijim malobrojnim mještanima sela nakon čega je uslijedilo obavezno zaustavljanje kod Vase. Istina, njega nije bilo, ali su nas prekrasno dočekale i počastile rakijicom i likerima bolje polovice Vasine obitelji. Na mušmulu iznad njihove kuće navalili smo kao mala djeca, a tek kad je Miloš vidio lijanu, njegovoj sreći, a našem sveopćem odličnom raspoloženju nije bilo kraja. Naša današnja avantura nastavila se putem preko Gornje Bačuge, do vidikovca, a onda je uslijedio šok. Znali smo da zbog sječe šume nije moguće proći donjom stazom kraj presušenog Peckog jezera, ali dio nas bio je znatiželjan, pa smo ipak prošli tom stazom. I šokirali se. Tamo uopće više nema šume! Toliko je prorijeđena, tj. sasječena da je teško bilo prepoznati taj okljaštreni dio Hrastovačke gore. Na domu je bio dežuran naš Vlado koji nam se jako razveselio premda je imao puno posla sa mnogobrojnim sisačkim i zagrebačkim izviđačima. Odlično raspoloženi nastavili smo naše druženje u toplom domu gdje smo se okrijepili, odmorili i prepričavali našim novim članovima anegdote Zrinovaca. Smijeh, smijeh, smijeh i još malo smijeha :) A on je lijek za apsolutno sve boljke. Povratak smo malo odgodili jer se Maša malo zaigrala, bila je vesela, druželjubiva, uživala je - stvarno je prekrasna, dobroćudna kujica, pa se s grupom izviđača spustila do Hrastovice. A Palma za njom. Obje su se u rekordnom vremenu opet popele do doma od kojeg smo svi skupa hodali do vidikovca, Prečanica, pa stazom ciklama paralelno sa Petrinjčicom do Zelene doline. Bio je to jedan prelijepi dan u još ljepšem društvu. Hvala vam svima za toliko puno smijeha i za toplu atmosferu, a posebno hvala Saši na organizaciji i vođenju ovog divnog izleta :)

Kristina Suppe

 

 

Izvještaj s izleta na Omanovac!

Dana 10. 11. 2018 HPD- Zrin Petrinja organizirao je izlet na Omanovac kod Pakraca.

 

Na izlet se prijavio zavidan broj planinara- 18 članova.

Prijevoz je organiziran sa mini-busom sa polaskom iz Petrinje u 6.00 sati.

Usputna kavica na odmorištu Lipovljani na autoputu.

U Pakrac smo stigli oko pola devet po dosta maglovitom vremenu.

Nakom spremanja krenuli smo na stazu. Vrijeme nam nije bilo baš

naklonjeno jer je bilo dosta magle. Pošto je društvo bilo dosta šaroliko

malo bržiji hodači su otišli a mi sporiji i ja šepavac malo smo bili sporiji.

Pošto je staza vrlo dobro markirana nije bilo problema za snalaženje.

Na dom smo zadnja grupa stigli oko podne, jer smo usput imali i edukativne

radionice sa nekim našim članovima.

Na domu po običaju ručak i malo pićence uz napomenu da se vrijeme znatno

popravilo i već su vidici bili znatno bolji.

Oko pola dva krenuli smo istom stazom natrag i oko pola četiri smo stigli

u Pakrac. Pošto je po planu bio predviđen posjet Lipičkoj ergeli i to smo

odradili gdje smo se zadržali oko 40 minuta i uz našeg vodića koji je bio vrlo

ljubazan sve smo razgledali i družili se sa tim prelijepim i plemenitim životonjama.

Pošto smo bili ograničeni sa prevozom već u šest sati stigli smo u Petrinju.

 

Zahvaljujem se svim učesnicima izleta jer su bili zaista odlični i sve je

proteklo bez problema i bez gubitaka- veliko hvala svima.

 

Organizator izleta: Miloš Crnković

 

 

Zavižan 2018

Dojmovi s današnjeg izleta na Zavižan su izuzetno pozitivni. Pokret u 5:00 sati sa Trga autobusom. Dvadeset planinara iz HPD Zrin iz Petrinje i Hrvatske Kostajnice. Još dvoje iz Hrastovice pridružilo nam se na Zavižanu. Došli su svojim autom jer je interes za obilazak botaničkog vrta i obližnjih vrhova našeg najmlađeg Nacionalnog parka Sjeverni Velebit bio velik. Od 9:30 do 16:00 sati posjetili smo Botanički vrt na Zavižanu, popeli se na Veliki Zavižan na 1676 mnv, na Balinovac na 1602 mnv, pojedini i na Zavižansku kosu (treba li posebno napominjati da je petorka Creme de la Creme išla zahtjevnijom stazom s Balinovca na Zavižansku Kosu?) i Vučjak na 1644 mnv. Naše zaljubljenice u velebitsku floru duže su se zadržale u samom botaničkom vrtu, ali ni to zapravo ne treba posebno napominjati. Svaki od 22 zaljubljenika u naš veličanstveni Velebit pronašao je svoj kutak, svoj vrh i svoje društvo za užitak. Svi smo se sastali kod planinarskog doma na Zavižanu, ali nažalost nismo imali priliku pozdraviti se niti pročavrljati sa legendarnim Antom Vukušićem jer ga nije bilo. Možda je pobjegao od neuobičajene gužve na Zavižanu na kojem se održavala utrka Trekking  lige. Vrijeme nije bilo idealno za hodanje jer je bilo poprilično hladno i vjetrovito, pa su sastavni obavezni dio opreme za planinarenje danas bile kape, marame, šalovi i topla odjeća. Pogotovo na vrhovima. Sve ostalo bilo je zato izvrsno u režiji naše Vlaste koja kao da je naručila mrvicu kiše i par sunčevih zraka tek na našem povratku doma. Taj spoj omogućio nam je da vidimo i dodatno uživamo u pogledu na dugu, šale na temu prolaska ispod duge i prirodnu ljepotu koja je sjela za sređivanje dojmova s prekrasnog, jednog jedinog, posebnog Velebita. Puno hvala Vlasti na ovom prelijepom izletu! I velike pohvale najmlađim planinarima koji su se pokazali pravim hodačima i zaljubljenicima u prirodu.

Kristina

 

 

Golica 2018.

Kad Golica zagolica…

Golica je zacijelo planina koju bi većina planinara koji drže do sebe trebali proći bar jednom u svom planinarskom vijeku. Posebno atraktivna u svibnju uz neslućene vidike očarava i cvjetnim pokrovom sačinjenim od mnoštva gorskih narcisa. A to je i bio jedan od razloga da je Hpd Zrin stavi opet u plan izleta.

Pa je jedna odlična ekipa sačinjena od planinara 3 društva, uz Hpd Zrin i Hpd Sisak pridružio se i PD Djed, ukupno 17 planinarki i planinara, napunila jedan minibus (isprika svima onima koji su željeli ići, a zbog kratkih vremenskih rokova nije bilo mogućnosti osigurati veći autobus) i uputila se u subotu 26.05.1018. na jednodnevni izlet prema slovenskim planinama.

Polazak po dogovoru iz Siska u 5 sati, Zrin se pridružio u Žažini, jednog člana Iz Djeda ukrcavamo kod motela Plitvice. Granica pređena bez većih zastoja, prva kava u Sloveniji (sa računom od kave nemreš platiti WC, ali sa plaćenom karticom od WC – a možeš dobiti popust za kavu – dobro za znati), pred Ljubljanom prvo iznenađenje – auto cesta „zaprta“, moramo kroz dio Ljubljane, srećom vozač jednostavan i strpljiv čovjek, dobro se snalazi kroz grad, hvatamo se opet auto ceste, po planu stižemo do Jesenica, pa uz pomoć navigacije dolazimo do našeg odredišta u mjesto Planina pod Golico oko 9.30.

Kratke pripreme i drugo iznenađenje, uobičajena staza „zaprta“ (ova nam je riječ bila čest pratitelj) zbog nekakvih, valjda građevinskih radova, pa krećemo novom, alternativnom planinarskom stazom, koja je btw. jako dobro označena.

Vodi nas kroz šumu strmo u brdo, pomalo blata ne smeta, ali velika vlaga u zraku otežava disanje.

Usput prolazimo kraj zatvorenog okna rudnika, a uskoro nailazimo i na prekrasan mali slap duboko u šumi. Vrijedi malo zastati.

A staza postaje sve više okomita i uskoro se račva u 2 kraka. Jedna grupa bira onu težu, predviđenu za sat hoda do doma (na Golici lagane ni nema), pri kraju klinovi i sajla. Druga grupa nešto lakšom stazom, oko sat i pol hoda. Oko podne svi su kod doma.

„Planinarska koča“ nudi dobar izbor jela i pića, pa naravno, i hladno tamno pivo uz pogled na zmijoliku kolonu koja se sporo pomiče prema vrhu. Upada u oči da nije beskonačna kao posljednji put, uskoro ćemo otkriti i razlog.

Kratki odmor i posljednji uspon. Nešto iza 13 h svi su na vrhu.

Što smo bili bliže vrha, vjetar je postajao sve hladniji, tako da predugački odmor nije bio opcija, pogotovo što se vadila topla odjeća i kape. A i rukavice su se mogle vidjeti.

Ovcama i janjcima to očigledno nije smetalo, jer je jedno poveće stado mirno paslo sa slovenske strane pri samome vrhu. Nas uopće nisu ni doživljavale.

Golica u punoj ljepoti, veličanstveni vidici svud unaokolo, na slovenskoj strani redaju se planine, ponegdje sa vrhovima pod snijegom, ispresijecane zelenom dolinama, na drugoj strani Beljak (Villach) u daljini na zapadu, pomalo prljavo sivozelena Drava krivuda dolinom, samo ribnjak koji ju veže se zeleni kao i Woerther See iza, sve do Celovca (Klagenfurta) na suprotnoj strani prema Mađarskoj.

Jedino Triglav skriven u oblacima.

Prohladni vjetar ne dozvoljava duži boravak, pa poslije 14 h povratak kružnom stazom, prvo grebenom preko Male Golice čije su padine očekivano još uvijek bile prekrivene mnoštvom gorskih narcisa, mada se primjećivalo na nekim mjestima da prolaze. Kraći odmor u podnožju.

Silazak poprijeko kroz šumu, upozorenje na opasnog bika stoji i dalje na jednoj tabli. Bika nema.

Odmor u od ranije poznatoj lokalnoj „okrepčevalnici“ uz odlično tamno nefiltrirano pivo.  Polazak u dogovoreno vrijeme u 18 h, ali nerado, jer su taman počele tonske probe muzičkog ansambla za zabavu dugo u, za slovenske planinske prilike, dosta toplu noć.

Povratak u Petrinju, odnosno Sisak oko 22 sata, sa izuzetkom ugodnog društva iz Kostajnice koji su još malo produžili svoj put.

 

Za Organizatora:

Mile Marinković