Hrvatsko planinarsko društvo ''Zrin'' Petrinja

Zelenica 2017.

Dana 30. 09. 2017 HPD ZRIN Petrinja organizirao je jednodnevni izlet

na Zelenicu-Slovenija.

Izletu se odazvalo deset planinara, devet iz zrin-a i jedna planinarka iz Siska.

Iz Petrinje smo krenuli u 5.30 sa tri automobila. Malo smo kasnili iz tehničkih

razloga. Putovali smo autoputem do Tržića a dalje cestom do Ljubelja.

Usputna kavica na odmorištu pred GP Bregana.

Na odredište smo stigli u 8.45, slijedi spremanje, fotkanje  i pokret

prema domu na Zelenici. Uspon je trajao oko sat i pol.

Po dolasku slijedi kratak odmor malo hrane pića i krećemo na

naš krajnji cilj- Srednji vrh na 1796 m. Uspon je potrajao oko 2.00sata.

Po dolasku slijedi kraći odmor, uživanje na prelijepim pogledima

a kojih nije nedostajalo i usput.. Na povratku jedna grupa kreće istim

putem prema Zelenici a druga grupa se odlučuje na drugi pravac,

kružni koji je kako smo se uvjerili lakši i puno atraktivnoji, što smo

obećali koristiti na slijedećem izletu.

Na dom stižemo oko 15.30, slijedi opet odmor ručak piće i oko 16.00

krećemo prema Ljubelju. Spust je potrajao oko jedan sat i već oko

pet sati smo na odredištu.

 

Ovdje su nas dočekali moji poznanici koji su nas pozvali kod njih kući

na piće i kavu, što je ekipa vrlo rado prihvatila. U gostima smo se zadržali

oko 45 minuta i krenuli put Petrinje gdje smo stigli netko malo ranije a netko

malo kasnije- oko 8.30 sati

 

Vrijeme je bilo uglavnom odlično baz padavina  uz malo magle na vrhovima

što nam je uskratilo još ljepše poglede.

Mislim da je izlet bio vrlo dobar,bez problema za što se zahvaljujem učesnicima.

 

Organizator izleta

Miloš Crnković

 

 

 

Planinarski kotlić 2017.

Nepovoljna vremenska prognoza i obilje surih oblaka iz kojih je povremeno jako padala kiša nije spriječila održavanje Planinarskog kotlića u organizaciji HPD Sisak. Planinarski dom Matija Filjak koji je bio mjesto održavanja kulinarskog natjecanja osvježen je novim laminatom, novom peći i bojama zidova unutrašnjeg prostora u izvedbi članova HPD Zrin iz Petrinje. Kod planinarskog doma okupilo se danas, 17. rujna stotinjak planinara iz Siska, Petrinje i Hrastovice. U natjecanju za najbolji gulaš sudjelovalo je osam ekipa čiji članovi su marljivo od jutra pripremali i krčkali mirisne sastojke. Dolaskom članova Hrvatskog planinarskog saveza koji su ocjenjivali kvalitetu pripremljenih gulaša pojavilo se i sunce. Osam pikantnih planinarskih gulaša ocjenjivali su Krešo Bartoković, Dubravko Kuzik, Tila Kesner, Milan Todorović i Vladimir Kaurinović. Zadatak im nije bio nimalo lak. Najboljim gulašem ocijenili su onaj pripremljen od članova HPD „Sveti Duh“ iz Hrastovice. Drugo mjesto pripalo je muškoj ekipi HPD "Zrin" iz Petrinje, dok je treće mjesto zauzela ekipa V3 sastavljena od članova HPD Sisak. Atmosfera među zaljubljenicima u prirodu bila je odlična, a druženje uz odlično pripremljenu hranu i piće bilo je popraćeno i buvljakom rabljene planinarske opreme u organizaciji HPD Sisak.

Kristina Suppe

 

Izvješaj s izleta Zrmanja 2017.

Obrovac-Zrmanja-Sveto brdo 08.07.2017.

U subotu 08.07.2017. HPD Zrin je organizirao dvodnevni izlet u Obrovac te pohod na Sveto brdo. Ukupno je bilo 15 prijavljenih planinara, iz HPD Zrin, HPD Sisak i HPD Pogledić. Kretanje je bilo u 6 sati iz Petrinje, s prvim stajanjem kod Mirjane-Rastoke na kavu, te kolače iz ruksaka. Okrepljeni nastavljemo put do Obrovca, gdje nas dočekuje naš domaćin Martin-Majk, rođeni Obrovčanin, no sada s prebivalištem u Zagrebu, koji nam je već ranije dogovorio smještaj i vožnju brodom (diplomacija na djelu ☺). Nakon kave i marende, odlazimo na vožnju Zrmanjom, od Obrovca pa do ušća u Novigradsko more. Kanjon Zrmanje je stvarno impresivan, i za one koji su već bili, a posebno za one koji su prvi puta. Dolaskom do Novigradskog mora, koristimo idealno vrijeme za kupanje i “vaterpolo”. Dok smo tako usidreni, poveo se razgovor s našim simpatičnim kapetanima plovidbe, koji bi bio najbolji pristupni put sutra za Sveto brdo. Odluka je pala na Majstorsku cestu preko Tulovih greda. Povratak brodom do Obrovca koristimo za nazdravljanje te ponovno uživanje u ljepotama kanjona Zrmanje. U samom Obrovcu odlazimo na gradsko kupalište i nastavljamo kupanje u Zrmanji, gdje srećemo i planinare iz Varaždina. Iza toga nas naši simpatični domaćini Majk i supruga Josipa dočekuju s kolačima, sokom, kavom i ovaj puta finim likerom od višnje. Desetak minuta od njihove kuće nalazi se stara tvrđava Kurjakovića, s koje se pruža pogled na vijugavu Zrmanju i okolicu, pa smo skoknuli i to obići. Nakon ugodnog druženja lagano se spemamo na spavanje, jer nas sutra čeka dosta zahtjevan uspon, najviše zbog visokih temperatura.

Krećemo iz Obrovca poslije 6 sati, dio ekipe prema Tulovim gredama, a dio je ipak odlučio da neće ići na uspon. Vozimo Majstorskom cestom, s koje je odličan pogled na otoke i zadarsko zaleđe. Prolazimo uz Tulove grede i burobran, te nastavljamo makadamskom cestom prema prijevoju Mali Alan. Nakon nekoliko stajanja i međusobnog konzultiranja (tko ima bolju kartu ☺), skrećemo s glavne ceste i vozimo još nekih 2,5 km do jednog okretišta (1050 m), udaljeno od Obrovca oko 25 km, no zbog jako loše ceste vozimo dosta sporo. Tu ostavljamo aute i krećemo hodanje u 7.45. Slijedi makadamska cesta kroz šumu koja je ujedno i dobro markirana planinarska staza. Sa strane ima dosta upozorenja na minski suspektno područje. Cesta nakon nekog vremena (oko 30 min) završava te krećemo stazom kroz šumu prema Jurjevića stanovima, gdje se naša grupa već razvukla u nekoliko manjih grupa, ovisno o brzini hodanja. Dolazimo do smjerokaza za stanove Jurjević i za Sveto brdo, te nastavljamo preko visoravni Dušice (1260 m), pa kroz malu bukovu šumu prema Svetom brdu. Prvi iz naše grupe stižu već u 10 sati na sam vrh (visokogorci naravno ☺), dok ostali nešto kasnije (ukupno 9 članova). Pogled je prekrasan, i na ličku i na primorsku stranu, pa nije neobično da za Sveto brdo (1751 m) kažu da je najmarkantniji vrh Velebita (inače samo 6 m niži od najvišeg Vaganskog vrha). Ujedno nas je poslužilo i iznimno lijepo vrijeme, sunčano i bez oblaka, uz malo vjetrića. Nakon odmora vraćamo se istim putem, te kod Jurjevića stanova koristimo pauzu za ručak i odmor. Polazak je oko 13.45 te dolazimo do auta oko 15.15, gdje pada odluka da se nećemo vraćati na primorsku stranu, već ćemo na ličku stranu prema Svetom Roku pa prema Petrinji. Usputno stajemo na osvježenje u Korenici (Macola, jer je s naše strane ceste ☺). Dolazimo u Petrinju oko 20 sati, gdje završavamo izlet uz osvježenje na terasi lokalnog kafića, kako bi još jednom prokomentirali dojmove, te se umorni i zadovoljni razišli u suton dana.

Marija Pendić

 

Radna akcija 2017.

U subotu 1. 4. 2017. na Planinarskom domu "Matija Filjak" održana je redovita radna akcija. Tridesetak članova HPD Zrin Petrinja, uz pomoć šest članova HPD Sisak i petnaestak pripadnika Biciklističkog kluba iz Petrinje taj su dan odradili veliko proljetno čišćenje doma, nekoliko pripadnika markiralo je stazu prema "Oblakovića vrelu", treća skupina je nasjekla i dovukla petnestak metara drva, a četvrta skupina je odradila proširenje "Vrta osjetila" iza Planinarskog doma i uređenje prednje strane doma. Za vrijedne učesnike akcije priređen je i ručak. Akciju su popratili mediji: Televizija Banovina, Petrinjski radio i PS Portal koji su vrlo pozitivno i afirmativno govorili o akciji. U posjet učesnicima akcije došao je i petrinjski gradonačelnik. Naši planinari također su postavili žig vrh Cepeliš 415 m na ulazu u planinarski dom "Matija Filjak". Radna akcija je počela u jutro, a završila negdje oko 16 sati.

 

Vladimir Kaurinović

 

 

Izvještaj sa izleta na Čukur brdo iznad Hrvatske Kostajnice

Iako je Vakula  za nedjelju 5. ožujka najavio kišu u cijeloj Hrvatskoj, ovaj put nisam niti pomislila ponovno odgoditi izlet na Djed.

Sjetila sam se jednog starog planinara koji je rekao da pravi planinari nikada ne odustaju od izleta zbog  vremenske prognoze.

Jer kakav je to planinar koji nikada nije promrzao, pokisnuo i oznojio se, jer sve to jača tijelo i duh, povećava izdržljivost i otpornost

organizma.

Tako su valjda razmišljali  i ostali, pa  se tog tmurnog  jutra okupilo na Trgu hrvatskih branitelja 11 planinara, nekih još snenih i nenaspavanih.

Gledamo u nebo  koje se namrštilo, pa  krećemo sa tri automobila prema Hrvatskoj Kostajnici.

Nakon kavice u hotelu „Central“ ostavljamo jedan automobil  u Kostajnici i krećemo sa dva automobila do nekada poznatog restorana „Đenadija“ od

kuda počinje staza Gordana Lederera, tragično nastradalog hrvatskog snimatelja.

Staza nije baš najbolje markirana, ali znamo da vodi do Djeda i  ne možemo zalutati. Ubrzo počinje lagano padati kišica, a zatim sve jače.

Vadimo kišobrane i kabanice i  ubrzo ispod njih vire naše pokisle glave. Staza se pretvara u blatnjavu kaljužu, a mi ne odustajemo- znamo svoj cilj.

Usput primjećujemo da se rano proljeće stidljivo uvuklo u šumu, na to nas podsjećaju rascvjetali drijenak, lijeska ,male hrpice jaglaca i poneki ptičji pjev.

Još samo kada bi se pojavilo sunce!!  Priroda bi zadobila zlaćani ogrtač i sve bi izgledalo drugačije…

 

Nakon 1,5 sata hoda stižemo do spomenika Gordanu Ledereru koji je izrađen u obliku ogromnog fotografskog objektiva, unutar kojeg je velika

leća napukla, slomljena i propucana snajperskim metkom  simbolizirajući i  samu  Ledererovu  smrt.

Do spomenika Slomljeni pejzaž vode  33 betonske ploče koje predstavljaju broj godina poginulog Lederera. Sa ovog tužnog mjesta puca prekrasan pogled na

Kostajnicu i usnulu  ljepoticu Unu.

Kod spomenika se slikamo i  palimo svijeću svjesni koliko je krhka linija između života i smrti.

Nastavljamo put prema Kostajnici asfaltiranom cestom, a kiša nas i dalje prati.

Blatnjavi smo i pokisli pa netko reče da nas  u restoranu na Djedu možda ne bi ni pustili unutra, pa da je bolje da odmah produžimo u Bosansku Kostajnicu,

jer tamo sve prolazi.

Svi smo se složili, jer smo već namirisali  ćevape, a i  jedno pivce  bi dobro sjelo .Naš  predsjednik, kao brižni otac, odvozi vozače po automobile  i sa dva automobila

odlazimo u Bosansku Kostajnicu. Grupa od 3 planinara (vjerojatno na dijeti ) odlazi odmah u Petrinju.

U Bosanskoj Kostajnici smo se zadržali oko sat vremena i nakon malo dužeg zadržavanja  na granici oko 14 sati krećemo prema Petrinji.

Usput pogledavam prema Djedu i  mislim -  doći ćemo mi opet , možda ćemo tada imati više sreće sa vremenom, ali  i ovaj put nam je bilo lijepo.

 

 

Mirjana Čermak