Hrvatsko planinarsko društvo ''Zrin'' Petrinja

Izvještaj s izleta na Oštrc 02.03.2019.

Osvanula je prekrasna subota, kao stvorena za boravak u prirodi. A planinari ko planinari, to smo maksimalno iskoristili. Jedanaest planinara HPD-a Zrin okupilo se 02. ožujka 2019. na Trgu i sa tri automobila krenulo put Samobora. Dok smo mi u centru Samobora ispijali svoju prvu kavicu, kakao i mljackali fritule, događanja oko Samoborskog fašnika tek su se zahuktavala. A mi smo se uputili prema Rudama. Zagrijavanje "medicinama", obuvanje gojzerica, penjanje, hodanje, fotografiranje, upijanje sunčevih zraka na stazi do planinarskog doma Željezničar na 691 mnv na Oštrcu trajalo je sat i pol. Izvrsno raspoloženi, opušteni i nasmijani popeli smo se i do vrha Oštrc na 752 mnv koji je samo 10 minuta penjanja udaljen od doma, a koji se nalazi u središtu Samoborskog gorja. Uživali smo u prelijepom pogledu na okolna gorja, a u daljini se nazirala i prepoznatljiva vizura Kleka. Koliko god bila vješta sa riječima, nikako ne mogu riječima dočarati taj predivan osjećaj upijanja i sjedinjavanja s prirodom na samome vrhu. Samo želim napomenuti da se svih jedanaest planinara popelo do vrha i prepustilo pozitivnim, lijepim emocijama. Uslijedila je zaslužena okrjepa u domu, a potom i spuštanje najprije do planinarskog doma Ivica Sudnik na Velikom Dolu na 530 mnv, a potom i do Ruda. Premda je dolaskom do parkinga završilo naše planinarenje dugo 11 km, našem izletu još nije bio kraj. Opet Samobor u kojem je karneval bio u punom jeku, u kojem je bilo jako puno maskiranih likova, sunca, dobre vibre, koncert Song Killersa...Uspjeli smo naći mjesta u renomiranoj kavani i hotelu Livadić sagrađenoj oko 1800. godine gdje smo se opustili i družili uz čuvene samoborske kremšnite, fritule i kavu. Svih jedanaest planinara bilo je izuzetno zadovoljno, bolje rečeno oduševljeno današnjim izletom na Oštrc i Samobor u Višnjinoj organizaciji. Hvala Višnja! I hvala svom mojim dragim planinarima na prelijepom druženju

Kristina Suppe

 

Kroz šikare Gvozdanskog

U maglovitu subotu 9. veljače 2019. godine u 8.00 sati ujutro krenulo je nas sedam članova HPD “Zrin” preko Gline u Gvozdansko. Tamo nas je dočekala velika skupina sisačkih planinara koji su išli istim smjerom kao i mi; preko Beka do Goletnih rudina. Već nakon prve šikare i ozbiljnijeg uspona rastali smo se i krenuli smo ispred njih. Kroz maglu, kupine i šiblje brzo smo se probijali i penjali, a tako se i magla razilazila. Na Goletnim rudinama dočekao nas je prekrasan pogled u kojem smo uživali, a nakon malo sunčanja, jela i pila, slijedilo je spuštanje u Gvozdansko, opet kroz grmlje i šipražje.

Složna ekipa odlučila se nagraditi ćevapima u susjednoj nam državi, pa smo masnih šapa i punih trbuha tek u noć stigli u Petrinju. Ići ćemo opet slijedeće godine.

Saša Juić

 

 

Tiješnjak 2018

Upravni odbor HPD Zrin organizirao je današnji izlet po Hrastovačkoj gori u cilju upoznavanja članova sa stazama kojima se nešto rjeđe planinari. A kako svi putevi vode (ovog puta ne u Rim) do planinarskog doma Matija Filjak, tako je i nama to bio cilj. U prohladno subotnje jutro (danas sam prvi put strugala led sa šoferšajbe) skupilo se na Trgu nas 10 dama, računajući i Palminu predobru kujicu Mašu i dva kavalira. Saša Juić je poveo ekipicu željnu hodanja po lokalnoj gori autima do Tiješnjaka, a onda dalje cipelcugom do Oblakovića vrela, preko Prečanica, Gornje Bačuge i vidikovca do našeg planinarskog doma. Putem smo vidjeli ostatke drvenih pragova nekadašnje uskotračne pruge koja je sagrađena u doba Marije Terezije, a koja je vodila od Petrinje prema Glini i Karlovcu. Zastali smo kod Oblakovića vrela kojeg su Saša i Miloš očistili od lišća, pa produžili do Prečanica. Tamo smo sreli našeg Gorana, vidjeli jato (ne Mirzino) savršeno usklađenih ždralova u letu, osladili se preslatkim grožđem zimske berbe, pozdravili se i popričali sa starijim malobrojnim mještanima sela nakon čega je uslijedilo obavezno zaustavljanje kod Vase. Istina, njega nije bilo, ali su nas prekrasno dočekale i počastile rakijicom i likerima bolje polovice Vasine obitelji. Na mušmulu iznad njihove kuće navalili smo kao mala djeca, a tek kad je Miloš vidio lijanu, njegovoj sreći, a našem sveopćem odličnom raspoloženju nije bilo kraja. Naša današnja avantura nastavila se putem preko Gornje Bačuge, do vidikovca, a onda je uslijedio šok. Znali smo da zbog sječe šume nije moguće proći donjom stazom kraj presušenog Peckog jezera, ali dio nas bio je znatiželjan, pa smo ipak prošli tom stazom. I šokirali se. Tamo uopće više nema šume! Toliko je prorijeđena, tj. sasječena da je teško bilo prepoznati taj okljaštreni dio Hrastovačke gore. Na domu je bio dežuran naš Vlado koji nam se jako razveselio premda je imao puno posla sa mnogobrojnim sisačkim i zagrebačkim izviđačima. Odlično raspoloženi nastavili smo naše druženje u toplom domu gdje smo se okrijepili, odmorili i prepričavali našim novim članovima anegdote Zrinovaca. Smijeh, smijeh, smijeh i još malo smijeha :) A on je lijek za apsolutno sve boljke. Povratak smo malo odgodili jer se Maša malo zaigrala, bila je vesela, druželjubiva, uživala je - stvarno je prekrasna, dobroćudna kujica, pa se s grupom izviđača spustila do Hrastovice. A Palma za njom. Obje su se u rekordnom vremenu opet popele do doma od kojeg smo svi skupa hodali do vidikovca, Prečanica, pa stazom ciklama paralelno sa Petrinjčicom do Zelene doline. Bio je to jedan prelijepi dan u još ljepšem društvu. Hvala vam svima za toliko puno smijeha i za toplu atmosferu, a posebno hvala Saši na organizaciji i vođenju ovog divnog izleta :)

Kristina Suppe

 

 

Izvještaj s izleta na Omanovac!

Dana 10. 11. 2018 HPD- Zrin Petrinja organizirao je izlet na Omanovac kod Pakraca.

 

Na izlet se prijavio zavidan broj planinara- 18 članova.

Prijevoz je organiziran sa mini-busom sa polaskom iz Petrinje u 6.00 sati.

Usputna kavica na odmorištu Lipovljani na autoputu.

U Pakrac smo stigli oko pola devet po dosta maglovitom vremenu.

Nakom spremanja krenuli smo na stazu. Vrijeme nam nije bilo baš

naklonjeno jer je bilo dosta magle. Pošto je društvo bilo dosta šaroliko

malo bržiji hodači su otišli a mi sporiji i ja šepavac malo smo bili sporiji.

Pošto je staza vrlo dobro markirana nije bilo problema za snalaženje.

Na dom smo zadnja grupa stigli oko podne, jer smo usput imali i edukativne

radionice sa nekim našim članovima.

Na domu po običaju ručak i malo pićence uz napomenu da se vrijeme znatno

popravilo i već su vidici bili znatno bolji.

Oko pola dva krenuli smo istom stazom natrag i oko pola četiri smo stigli

u Pakrac. Pošto je po planu bio predviđen posjet Lipičkoj ergeli i to smo

odradili gdje smo se zadržali oko 40 minuta i uz našeg vodića koji je bio vrlo

ljubazan sve smo razgledali i družili se sa tim prelijepim i plemenitim životonjama.

Pošto smo bili ograničeni sa prevozom već u šest sati stigli smo u Petrinju.

 

Zahvaljujem se svim učesnicima izleta jer su bili zaista odlični i sve je

proteklo bez problema i bez gubitaka- veliko hvala svima.

 

Organizator izleta: Miloš Crnković

 

 

Zavižan 2018

Dojmovi s današnjeg izleta na Zavižan su izuzetno pozitivni. Pokret u 5:00 sati sa Trga autobusom. Dvadeset planinara iz HPD Zrin iz Petrinje i Hrvatske Kostajnice. Još dvoje iz Hrastovice pridružilo nam se na Zavižanu. Došli su svojim autom jer je interes za obilazak botaničkog vrta i obližnjih vrhova našeg najmlađeg Nacionalnog parka Sjeverni Velebit bio velik. Od 9:30 do 16:00 sati posjetili smo Botanički vrt na Zavižanu, popeli se na Veliki Zavižan na 1676 mnv, na Balinovac na 1602 mnv, pojedini i na Zavižansku kosu (treba li posebno napominjati da je petorka Creme de la Creme išla zahtjevnijom stazom s Balinovca na Zavižansku Kosu?) i Vučjak na 1644 mnv. Naše zaljubljenice u velebitsku floru duže su se zadržale u samom botaničkom vrtu, ali ni to zapravo ne treba posebno napominjati. Svaki od 22 zaljubljenika u naš veličanstveni Velebit pronašao je svoj kutak, svoj vrh i svoje društvo za užitak. Svi smo se sastali kod planinarskog doma na Zavižanu, ali nažalost nismo imali priliku pozdraviti se niti pročavrljati sa legendarnim Antom Vukušićem jer ga nije bilo. Možda je pobjegao od neuobičajene gužve na Zavižanu na kojem se održavala utrka Trekking  lige. Vrijeme nije bilo idealno za hodanje jer je bilo poprilično hladno i vjetrovito, pa su sastavni obavezni dio opreme za planinarenje danas bile kape, marame, šalovi i topla odjeća. Pogotovo na vrhovima. Sve ostalo bilo je zato izvrsno u režiji naše Vlaste koja kao da je naručila mrvicu kiše i par sunčevih zraka tek na našem povratku doma. Taj spoj omogućio nam je da vidimo i dodatno uživamo u pogledu na dugu, šale na temu prolaska ispod duge i prirodnu ljepotu koja je sjela za sređivanje dojmova s prekrasnog, jednog jedinog, posebnog Velebita. Puno hvala Vlasti na ovom prelijepom izletu! I velike pohvale najmlađim planinarima koji su se pokazali pravim hodačima i zaljubljenicima u prirodu.

Kristina