Kamp 2015.

I ove godine u sklopu boravka Zrinovaca na Oltarima u kampu od 20.-26.07.

2015.organiziran je jedan veći (dvodnevni) izlet:.Ovaj put je to bila trasa

od Zavižena Primorskom stazom do Alana pa Premužićevom stazom do Oltara .

 

Nekako je sve išlo šepavo : promijenio nam se vođa puta ( Nenad je zbog

obiteljskih obaveza morao otići kući) , odustalo otprilike pola učesnika (

što zbog vrućine , što zbog osobnih razloga, neki zbog obaveza...) ali

ostala je mala grupa odvažnih ( Šuco ,Vesna,Slavek,Zlatko,Vlado i

Vlasta -svi od 50 godina na više ...)  koja je ustala 23.07.2015 . i još u

predjutarnjem mraku  ,tiho se spremila , popila kavu i krenula prema Babić

Sići kako bi se na Zavižanu sastali s novim vođom puta : Draženom i njegovom

prijateljicom  iz Njemačke Majom ( novom članicom  HPD Zrina)  Išlo  se s

dva automobila  do Siće odakle su Slavek , Šuco i Vesna krenuli prema Živim

Vodicama pješice a ostatak družbe se našao s Draženom na Zavižanu  gdje smo

ostavili automobile.

Dočekao nas je Ante Vukušić riječima: "Što ste vi Bogu skrivili?" Nije nam

baš pitanje bilo jasno ali kasnije smo shvatili.

 

I krenusmo : Stazom čovika do Živih vodica gdje nas je dočekala "pješečka "

ekipa s kojom smo nastavili dalje kroz šumu.

Nismo bili spremni na to što nas čeka jer su se usponi pa silaženja ( ukupno

1300 m !) nastavili satima kroz šumu. Putem smo razgledali  izvore na Živim

vodicama , ostatke ljetnih nastabi stočara i zidove malih polja koje su oni

izgradili. U neko doba pratila nas je i sparina

od koje smo se u vremenu za ručak odmorili u hladu drveća . Grmilo  je svud

oko nas .Spremala se kiša .

 

Zaštitili smo ruksake ali ne i sebe jer bi kiša donijela željeno osvježenje

. Palo je samo par kapi  ( kasnije smo saznali da je padalo na Zavižanu i

Oltarima) . Malo je ipak zahladilo i zapuhao je vjetrić. Nastavismo"gore-

dolje"  satima (u vodiču piše da put traje 8 h ali nama se rastegao na

12h!).

 

I kada smo već bili na izmaku snaga ukazalo se more i Jablanac -znak da smo

stizali na odredište : planinarsku kuću Alan.

Dok smo izlazili iz šume začuje se : "Evo ekipe!"

Na našu veliku radost dočekala nes je grupa Zrinovaca  ( Vlasta , Višnja

,Goran , Ivančica i Petra) sa hladnom pivom kako bi pozdravili naš uspjeh

prolaska preve etape izleta.  Bilo je to veliko iznenađenja i veliko

veselje.

I tako nakon "sedan gora i sedam livada" :) završismo u sobi "Snjeguljica".

Noć je bila vruća i oni na gornjim krevetima nisu se baš naspavali  a neki

su pokušali spavati i vani .

Sutradan hrabro krenusno natrag prema Zavižanu. Premužićeva staza nam je

,nakon Primorske, izgledala kao šetalište Kajetana Knežića: ravno i uredno .

Ručali smo i odmorili se na Rossijevoj kolibi i putem smo obišli vrhove :

Seravski , Crikvenu i Gromovaču.

Zadovoljni i raspoloženi stigosmo u pratnji roja obada do Zavižana. Pa iako

je najteže podnio izlet Zlatko kojemu je ovo bio prvi veći izlet kao

Zrinovcu,(  a i zbog bolova u koljenu i teškog ruksaka) ,  uporno i

postojana je upravo on prvi stigao do cilja.  Ante je rekao : "Tom trasom

idu samo jednom i oni koji su je markirali." :). Pomislili smo nešto slično.

Na Zavižanu nazdravismo za uspjeh uz salve smijeha  , a onda se vratismo

automobilima do Oltara ,umorni , veseli i zadovoljni.

 

Do sljedećeg kampa na Oltarima i slijedećeg izleta .

 

Vlasta Kaurinović