Izvještaj s izleta - Zrmanja

Zrmanja - Tulove grede 13. 08. 2016.

U subotu 13.08.2016. HPD Zrin je organizirao dvodnevni izlet u Obrovac-kanjon Zrmanje i uspon na Tulove grede. Nakon manjih organizacijskih prilagodbi, krećemo iz Petrinje oko 6.30, ukupno 6 učesnika. Stajemo na prvu kavu kod Mirjane-Rastoke, gdje srećemo planinare iz HPD Vihor iz Zagreba, među kojima i nekoliko poznatih. Iza toga nastavljamo prema Obrovcu, gdje stižemo oko 12 sati, te nam se tu pridružuje još troje planinara. Nakon okrepe, odlazimo na vožnju brodom prekrasnim kanjonom Zrmanje, od Obrovca do ušća. Posebno je zanimljivo mijenjanje izgleda kanjona, s mnoštvom jedinstvenih stijena i krških oblika. Dolaskom do Novigradskog mora, hrabriji koriste vrijeme za kupanje u iznimno “svježem” moru. Povratna vožnja do Obrovca ponovno je prekrasan i poseban doživljaj.

Nakon pića u baru na rivi (uz Zrmanju, naravno), opraštamo se od dvoje planinara koji nastavljaju put dalje, a mi odlazimo na fritule i palačinke, s domaćim pekmezom od smokava, te prefin liker od drenjina (drijenka), kod drage gospođe Mirjane, inače rođene Obrovčanke, no sada Zagrepčanke, koja nas je ugostila u svojoj rodnoj kući, te nam pokazala bogatu etno-zbirku raznih predmeta obrovačkog kraja, koju je strpljivo godinama prikupljao njen brat Martin, uz pomoć supruge Josipe. Inače moji vrlo dragi prijatelji.

Poslije iznimno ugodnog druženja, te opremljeni ostatkom likera od drenjina, koji nam je gospođa Mirjana velikodušno spremila, odlazimo na večeru i druženje, u kuću gospođe Ružice, gdje smo organizirali spavanje. Položaj kuće je prekrasan, na samoj obali Zrmanje, tako da smo spavali uz zvukove vjetra i žubor rijeke. Tu nam se pridružuje još jedna učesnica izleta.

Sutradan nakon doručka, krećemo autima prema Tulovim gredama, vožnja oko pola sata od Obrovca “Majorskom cestom”. Polazna točka hodanja nam je na prijevoju Prag, kod burobrana (n/v 869 m), a cilj vrh Tulovih greda (n/v 1120 m). Krećemo u 10.30. Prvi dio staze je travnat, s nešto kamenja, i nije težak za savladati, no nakon sat vremena hoda dolazimo do dijela gdje je penjanje zahtjevnije, uključuje sajle, i ruke i noge (ponegdje četveronoške), te prolaze kroz uske procjepe, gdje se ne može proći s ruksakom. Nakon lakog savladavanja svih dugonogih sudionika, te asistencije i malo podrške sudionicima s kraćim ekstremitetima, svi smo se uspješno popeli na vrh. Pogled je prekrasan, i s obzirom da je bilo vrlo vedro, proteže se od otoka (Lošinj, Silba, Vir, Pag, Ugljan, Pašman, Kornati), pa do Biokova. Nakon kraćeg zadržavanja, spuštamo se oprezno istim putem, te smo oko 14.00 kod auta.

Poslije kraćeg odmora, vraćamo se istom cestom (Majorijom), cilj nam je Starigrad, uz usputna stajanja za fotografiranje. Prekrasan ljetni dan koristimo za kupanje (opet hrabriji), sunčanje, a čak i jedno nazdravljanje za rođendan, te se oko 18.30 spremamo za povratak, a jedna planinarka nastavlja put juga. Stajemo još na kavi u Borju, te smo u Petrinji oko 23.00.

Vrijeme je bilo predivno, ekipa odlična, puno zafrkancije i opuštenosti. Zahvaljujem Zlatku na ustupljenim fotografijama s ovog izleta (on nam je bio nešto kao službeni fotograf- oko 500 slikica), te Dragani i Marku na još nekoliko fototgrafija.

Hvala još jednom svim sudionicima (ukupno nas je bilo 10), posebno na ukazanom povjerenju, jer je ovo bio prvi izlet u mojoj organizaciji, tako da sam iznimno sretna i zadovoljna da nam je bilo lijepo ☺.

Marija Pendić