Izvješaj s izleta Zrmanja 2017.

Obrovac-Zrmanja-Sveto brdo 08.07.2017.

U subotu 08.07.2017. HPD Zrin je organizirao dvodnevni izlet u Obrovac te pohod na Sveto brdo. Ukupno je bilo 15 prijavljenih planinara, iz HPD Zrin, HPD Sisak i HPD Pogledić. Kretanje je bilo u 6 sati iz Petrinje, s prvim stajanjem kod Mirjane-Rastoke na kavu, te kolače iz ruksaka. Okrepljeni nastavljemo put do Obrovca, gdje nas dočekuje naš domaćin Martin-Majk, rođeni Obrovčanin, no sada s prebivalištem u Zagrebu, koji nam je već ranije dogovorio smještaj i vožnju brodom (diplomacija na djelu ☺). Nakon kave i marende, odlazimo na vožnju Zrmanjom, od Obrovca pa do ušća u Novigradsko more. Kanjon Zrmanje je stvarno impresivan, i za one koji su već bili, a posebno za one koji su prvi puta. Dolaskom do Novigradskog mora, koristimo idealno vrijeme za kupanje i “vaterpolo”. Dok smo tako usidreni, poveo se razgovor s našim simpatičnim kapetanima plovidbe, koji bi bio najbolji pristupni put sutra za Sveto brdo. Odluka je pala na Majstorsku cestu preko Tulovih greda. Povratak brodom do Obrovca koristimo za nazdravljanje te ponovno uživanje u ljepotama kanjona Zrmanje. U samom Obrovcu odlazimo na gradsko kupalište i nastavljamo kupanje u Zrmanji, gdje srećemo i planinare iz Varaždina. Iza toga nas naši simpatični domaćini Majk i supruga Josipa dočekuju s kolačima, sokom, kavom i ovaj puta finim likerom od višnje. Desetak minuta od njihove kuće nalazi se stara tvrđava Kurjakovića, s koje se pruža pogled na vijugavu Zrmanju i okolicu, pa smo skoknuli i to obići. Nakon ugodnog druženja lagano se spemamo na spavanje, jer nas sutra čeka dosta zahtjevan uspon, najviše zbog visokih temperatura.

Krećemo iz Obrovca poslije 6 sati, dio ekipe prema Tulovim gredama, a dio je ipak odlučio da neće ići na uspon. Vozimo Majstorskom cestom, s koje je odličan pogled na otoke i zadarsko zaleđe. Prolazimo uz Tulove grede i burobran, te nastavljamo makadamskom cestom prema prijevoju Mali Alan. Nakon nekoliko stajanja i međusobnog konzultiranja (tko ima bolju kartu ☺), skrećemo s glavne ceste i vozimo još nekih 2,5 km do jednog okretišta (1050 m), udaljeno od Obrovca oko 25 km, no zbog jako loše ceste vozimo dosta sporo. Tu ostavljamo aute i krećemo hodanje u 7.45. Slijedi makadamska cesta kroz šumu koja je ujedno i dobro markirana planinarska staza. Sa strane ima dosta upozorenja na minski suspektno područje. Cesta nakon nekog vremena (oko 30 min) završava te krećemo stazom kroz šumu prema Jurjevića stanovima, gdje se naša grupa već razvukla u nekoliko manjih grupa, ovisno o brzini hodanja. Dolazimo do smjerokaza za stanove Jurjević i za Sveto brdo, te nastavljamo preko visoravni Dušice (1260 m), pa kroz malu bukovu šumu prema Svetom brdu. Prvi iz naše grupe stižu već u 10 sati na sam vrh (visokogorci naravno ☺), dok ostali nešto kasnije (ukupno 9 članova). Pogled je prekrasan, i na ličku i na primorsku stranu, pa nije neobično da za Sveto brdo (1751 m) kažu da je najmarkantniji vrh Velebita (inače samo 6 m niži od najvišeg Vaganskog vrha). Ujedno nas je poslužilo i iznimno lijepo vrijeme, sunčano i bez oblaka, uz malo vjetrića. Nakon odmora vraćamo se istim putem, te kod Jurjevića stanova koristimo pauzu za ručak i odmor. Polazak je oko 13.45 te dolazimo do auta oko 15.15, gdje pada odluka da se nećemo vraćati na primorsku stranu, već ćemo na ličku stranu prema Svetom Roku pa prema Petrinji. Usputno stajemo na osvježenje u Korenici (Macola, jer je s naše strane ceste ☺). Dolazimo u Petrinju oko 20 sati, gdje završavamo izlet uz osvježenje na terasi lokalnog kafića, kako bi još jednom prokomentirali dojmove, te se umorni i zadovoljni razišli u suton dana.

Marija Pendić