Golica 2018.

Kad Golica zagolica…

Golica je zacijelo planina koju bi većina planinara koji drže do sebe trebali proći bar jednom u svom planinarskom vijeku. Posebno atraktivna u svibnju uz neslućene vidike očarava i cvjetnim pokrovom sačinjenim od mnoštva gorskih narcisa. A to je i bio jedan od razloga da je Hpd Zrin stavi opet u plan izleta.

Pa je jedna odlična ekipa sačinjena od planinara 3 društva, uz Hpd Zrin i Hpd Sisak pridružio se i PD Djed, ukupno 17 planinarki i planinara, napunila jedan minibus (isprika svima onima koji su željeli ići, a zbog kratkih vremenskih rokova nije bilo mogućnosti osigurati veći autobus) i uputila se u subotu 26.05.1018. na jednodnevni izlet prema slovenskim planinama.

Polazak po dogovoru iz Siska u 5 sati, Zrin se pridružio u Žažini, jednog člana Iz Djeda ukrcavamo kod motela Plitvice. Granica pređena bez većih zastoja, prva kava u Sloveniji (sa računom od kave nemreš platiti WC, ali sa plaćenom karticom od WC – a možeš dobiti popust za kavu – dobro za znati), pred Ljubljanom prvo iznenađenje – auto cesta „zaprta“, moramo kroz dio Ljubljane, srećom vozač jednostavan i strpljiv čovjek, dobro se snalazi kroz grad, hvatamo se opet auto ceste, po planu stižemo do Jesenica, pa uz pomoć navigacije dolazimo do našeg odredišta u mjesto Planina pod Golico oko 9.30.

Kratke pripreme i drugo iznenađenje, uobičajena staza „zaprta“ (ova nam je riječ bila čest pratitelj) zbog nekakvih, valjda građevinskih radova, pa krećemo novom, alternativnom planinarskom stazom, koja je btw. jako dobro označena.

Vodi nas kroz šumu strmo u brdo, pomalo blata ne smeta, ali velika vlaga u zraku otežava disanje.

Usput prolazimo kraj zatvorenog okna rudnika, a uskoro nailazimo i na prekrasan mali slap duboko u šumi. Vrijedi malo zastati.

A staza postaje sve više okomita i uskoro se račva u 2 kraka. Jedna grupa bira onu težu, predviđenu za sat hoda do doma (na Golici lagane ni nema), pri kraju klinovi i sajla. Druga grupa nešto lakšom stazom, oko sat i pol hoda. Oko podne svi su kod doma.

„Planinarska koča“ nudi dobar izbor jela i pića, pa naravno, i hladno tamno pivo uz pogled na zmijoliku kolonu koja se sporo pomiče prema vrhu. Upada u oči da nije beskonačna kao posljednji put, uskoro ćemo otkriti i razlog.

Kratki odmor i posljednji uspon. Nešto iza 13 h svi su na vrhu.

Što smo bili bliže vrha, vjetar je postajao sve hladniji, tako da predugački odmor nije bio opcija, pogotovo što se vadila topla odjeća i kape. A i rukavice su se mogle vidjeti.

Ovcama i janjcima to očigledno nije smetalo, jer je jedno poveće stado mirno paslo sa slovenske strane pri samome vrhu. Nas uopće nisu ni doživljavale.

Golica u punoj ljepoti, veličanstveni vidici svud unaokolo, na slovenskoj strani redaju se planine, ponegdje sa vrhovima pod snijegom, ispresijecane zelenom dolinama, na drugoj strani Beljak (Villach) u daljini na zapadu, pomalo prljavo sivozelena Drava krivuda dolinom, samo ribnjak koji ju veže se zeleni kao i Woerther See iza, sve do Celovca (Klagenfurta) na suprotnoj strani prema Mađarskoj.

Jedino Triglav skriven u oblacima.

Prohladni vjetar ne dozvoljava duži boravak, pa poslije 14 h povratak kružnom stazom, prvo grebenom preko Male Golice čije su padine očekivano još uvijek bile prekrivene mnoštvom gorskih narcisa, mada se primjećivalo na nekim mjestima da prolaze. Kraći odmor u podnožju.

Silazak poprijeko kroz šumu, upozorenje na opasnog bika stoji i dalje na jednoj tabli. Bika nema.

Odmor u od ranije poznatoj lokalnoj „okrepčevalnici“ uz odlično tamno nefiltrirano pivo.  Polazak u dogovoreno vrijeme u 18 h, ali nerado, jer su taman počele tonske probe muzičkog ansambla za zabavu dugo u, za slovenske planinske prilike, dosta toplu noć.

Povratak u Petrinju, odnosno Sisak oko 22 sata, sa izuzetkom ugodnog društva iz Kostajnice koji su još malo produžili svoj put.

 

Za Organizatora:

Mile Marinković