Tiješnjak 2018

Upravni odbor HPD Zrin organizirao je današnji izlet po Hrastovačkoj gori u cilju upoznavanja članova sa stazama kojima se nešto rjeđe planinari. A kako svi putevi vode (ovog puta ne u Rim) do planinarskog doma Matija Filjak, tako je i nama to bio cilj. U prohladno subotnje jutro (danas sam prvi put strugala led sa šoferšajbe) skupilo se na Trgu nas 10 dama, računajući i Palminu predobru kujicu Mašu i dva kavalira. Saša Juić je poveo ekipicu željnu hodanja po lokalnoj gori autima do Tiješnjaka, a onda dalje cipelcugom do Oblakovića vrela, preko Prečanica, Gornje Bačuge i vidikovca do našeg planinarskog doma. Putem smo vidjeli ostatke drvenih pragova nekadašnje uskotračne pruge koja je sagrađena u doba Marije Terezije, a koja je vodila od Petrinje prema Glini i Karlovcu. Zastali smo kod Oblakovića vrela kojeg su Saša i Miloš očistili od lišća, pa produžili do Prečanica. Tamo smo sreli našeg Gorana, vidjeli jato (ne Mirzino) savršeno usklađenih ždralova u letu, osladili se preslatkim grožđem zimske berbe, pozdravili se i popričali sa starijim malobrojnim mještanima sela nakon čega je uslijedilo obavezno zaustavljanje kod Vase. Istina, njega nije bilo, ali su nas prekrasno dočekale i počastile rakijicom i likerima bolje polovice Vasine obitelji. Na mušmulu iznad njihove kuće navalili smo kao mala djeca, a tek kad je Miloš vidio lijanu, njegovoj sreći, a našem sveopćem odličnom raspoloženju nije bilo kraja. Naša današnja avantura nastavila se putem preko Gornje Bačuge, do vidikovca, a onda je uslijedio šok. Znali smo da zbog sječe šume nije moguće proći donjom stazom kraj presušenog Peckog jezera, ali dio nas bio je znatiželjan, pa smo ipak prošli tom stazom. I šokirali se. Tamo uopće više nema šume! Toliko je prorijeđena, tj. sasječena da je teško bilo prepoznati taj okljaštreni dio Hrastovačke gore. Na domu je bio dežuran naš Vlado koji nam se jako razveselio premda je imao puno posla sa mnogobrojnim sisačkim i zagrebačkim izviđačima. Odlično raspoloženi nastavili smo naše druženje u toplom domu gdje smo se okrijepili, odmorili i prepričavali našim novim članovima anegdote Zrinovaca. Smijeh, smijeh, smijeh i još malo smijeha :) A on je lijek za apsolutno sve boljke. Povratak smo malo odgodili jer se Maša malo zaigrala, bila je vesela, druželjubiva, uživala je - stvarno je prekrasna, dobroćudna kujica, pa se s grupom izviđača spustila do Hrastovice. A Palma za njom. Obje su se u rekordnom vremenu opet popele do doma od kojeg smo svi skupa hodali do vidikovca, Prečanica, pa stazom ciklama paralelno sa Petrinjčicom do Zelene doline. Bio je to jedan prelijepi dan u još ljepšem društvu. Hvala vam svima za toliko puno smijeha i za toplu atmosferu, a posebno hvala Saši na organizaciji i vođenju ovog divnog izleta :)

Kristina Suppe