Kozara 2019

Sudjelovali smo u pohodu Pozdrav proljeću kojeg organizira planinarsko društvo Klekovača iz Prijedora. Kažu domaćini da se na Kozari skupilo oko 2000 ljudi iz 93 planinarska društva, a nas Zrinovce je već tradicionalno organizirao naš Miloš, pravi majstor organizacije i dobre vibre. Pokret je bio u 5:30 ujutro sa Trga mini-busom u kojem se vozilo nas 18, a još dvoje dragih planinara išlo je autom skupa s nama najprije do Prijedora i jutarnje kave, a potom i do sela Rajkovići. Tu je počinjao uspon do Kozaračkog kamena s čijeg vrha na 658 m puca krasan pogled na Prijedor i okolicu. Nakon kraćeg predaha i uživanja u pogledu uslijedilo je hodanje dalje do Mrakovice na visini od 806 m. Sunčano i toplo vrijeme bilo je kao naručeno za trosatno hodanje do cilja na kojem nas je čekao grah. Atmosfera je bila odlična, nakon klope uslijedio je i odmor na livadi podno spomenika Dušana Džamonje. Spomenik je sagrađen iste godine koje sam se ja rodila, a u spomenik se može i ući. Dobro, ako nemate majicu za koju se bojite da bi je mogli oštetiti na betonu. Ili ako ste previše papali. Ili ako ste bujnog poprsja. Moji dječaci i ja nismo imali niti jedan od navedenih izgovora, pa smo uspjeli ući u spomenik na Kozari. Nekolicina planinara posjetila je muzej, jedan dio je zadrijemao na osunčanoj livadi, a imali smo i predstavnike u plesanju kola. Kao i obično, svak je našao nešto za sebe. Uslijedio je silazak prema planinarskom domu Koltovača. Na tom putu zastali smo na prelijepom slapu Zečji kamen koji je okruženom stijenama. Poseban prizor i ugodno osvježenje. Ma, nije nitko upao nego smo se osvježili umivajući se vodom s izvora. Malo po malo, korak po korak, približavali smo se našem odredištu. Moram svakako napomenuti da je Mila jako pazila na Ivančicu te kako je s nama bila planinarka koja je već 4 godine naš član, a ovo joj je bio prvo planinarenje. I da smo svi skupa uživali. Prijatelji koji imaju pametne satove rekli su da smo prošli 18 i pol kilometara, a meni je od te brojke važnije bilo društvo, priroda, smijeh, povezanost. Ma, raspoloženje nam nije pokvarila ni reakcija konobara u Prijedoru koji se dlanom zveknuo po glavi kad je vidio čopor od nas 20 na terasi. I to smo okrenuli na dobru zafrkanciju, popili piće u odličnom raspoloženju, a u suton krenuli prema Petrinji. Čekanje na granici se odužilo na sat i pol, pa smo doma došli kasno navečer umorni, ali zadovoljni i obogaćeni još jednim divnim izletom.

Kristina Suppe