petrova gora 2020

Jedva smo dočekali da ove mjere malo popuste, pa da možemo opet planinariti. Izbor je pao na dobro nam poznatu Petrovu goru iako ovog puta bez Miloša koji obično organizira taj izlet u njegov rodni kraj. Tako nam je organizator danas bio Vlado, a u hodu smo se međusobno dogovarali kamo ćemo hodati, gdje stajati, gdje se odmoriti...Nas deset se okupilo na Trgu i krenuli smo sa tri auta prema Muljavi. Kava u Vojniću, dolazak do ugostiteljskog objekta Hrvatskih šuma u Muljavi, pješačenje poučnom stazom po predivnoj listopadnoj šumi sa gorostasima koji su stari stotinjak godina, spontano predavanje prof. Bobinca o geografiji, tj. postanku našeg planeta, neuspjeli pokušaji traženja vrganja, uspon do nekad monumentalnog Bakićevog spomenika, mljackanje šumskim jagodama, obilazak Petrovca, tj. pavlinskog samostana i i groba posljednjeg hrvatskog narodnog kralja Petra Svačića. Sve navedeno bile su naše aktivosti i kretanja po prirodi, a sve laganini, bez jurcanja. Ugodno me iznanadila poprilična posjećenost Petrove gore. Da se razumijemo, nema tu turističkih autobusa niti prevelike gužve, objekti su rastureni još davnih dana, ali ljudi zainteresiranih za upoznavanje ovog dijela Lijepe naše ipak ima. Osim toga, saznala sam da je prema kriterijima međunarodne udruge za tamno nebo International Dark Sky (IDA) Petrova gora 17. lipnja 2019. proglašena Međunarodnim parkom tamnog neba, jedinog takvog parka u Hrvatskoj dok ih u cijeloj Europi ima svega 15! Wow! Fantastično! Naravno da to privlači mnogobrojne astronome iz cijele Hrvatske koji ljeti organiziraju „star partyje“ i promatranje zvijezda padalica, tj. „suza sv. Lovre“. Zapravo nismo ni svjesni koje bogatstvo imamo tu, u susjedstvu. A kako je svijet mali, sreli smo danas i poznate Petrinjce i Siščane, kako u samom obilasku Petrove gore, tako i nakon spuštanja u restoran u Muljavi. Tamo smo fino papali i svakako mogu preporučiti palačinke punjene sladoledom sa preljevom od borovnica, a dečki kažu da je srneći gulaš odličan. Sređujući dojmove s današnjeg izleta, moram priznati da mi je, osim druženja i opuštene atmosfere, nekako najljepše bilo penjanje na Bakićev spomenik s kojeg su vidici spektakularni. Istina, malo se trebalo pomučiti da bi se tamo uopće ušlo, ali trud se definitivno isplatio! I za kraj samo još jedna informacija. Znate li da se prošle godine u i oko spomenika snimao njemački znanstveno-fantastični film? Eto, ja sam i to danas saznala.

 

Kristina Suppe