Ravna gora je najsjevernija te jedna od najzanimljivijih planina Hrvatskog zagorja, smještena u gornjem porječju rijeke Bednje i smatra se posljednjim ogrankom Alpi. Sa svojih 694 m nadmorske visine Ravna Gora nije toliko impozantna kao sa svojom širinom. Prostire u dužini od 13 km od zapada (Trakošćan) prema istoku (Donja i Gornja Voća).
Na izlet smo krenuli u maglovitu subotu 4. ožujka nešto nakon sedam sati, nas trideset planinara HPD Zrin iz Petrinje. Na odmorištu Jakovlje popili smo jutarnju kavu i praćeni naoblakom i maglom nastavili prema Trakošćanu. Na parkingu dvorca Trakošćan dočekalo nas je sunce obećavajući toplo vrijeme i daleke vidike. Početak staze je iza hotela Trakošćan preko puta dvorca. Kroz šumu se blatnom stazom blago penjemo do sela Vrbanići te do Kotrščaka, lijevo prema Paskovoj kleti i opet lijevo kod kleti sve do atraktivne stijene Velike pećine (u narodu još zvane i Švecova pećina jer se nalazi ponad zaseoka Šveci). Velike pećine redaju se jedna iza druge u šest redova (postoji varijanta uspona klinčanim putom) no mi se odlučujemo za prilaz sa staze.
Penjemo se na Pećine do križa odakle se pružaju vidici prema od sjevera prema zapadu gdje ako imate sreće sa vremenom možete nazrijeti Kamniške alpe u Sloveniji. Nakon obaveznog fotkanja krećemo strmom stazom prema Planinarskoj kući Pusti duh na 672 m, okružene borovom šumom. Nakon kratkog odmora krećemo prema vrhu Ravne gore 694 m.
Prolazimo pored ranobarokne crkve Sveta Tri Kralja koja je izgrađena 1626. godine na inicijativu grofa Draškovića.
Na Filićevom domu uživamo uz dobru hranu i piće. Slikamo se, te krećemo nešto strmijom stazom prema selu Meljan, Kotorščaku te dalje istom stazom do Trakošćana.
U kafiću ispred dvorca Trakošćan pijemo kavu i u 17 sati krećemo put Petrinje gdje stižemo u 19 sati.
Izlet je uz „malo” blata i obilje sunca protekao odlično na čemu zahvaljujem svim učesnicima.
Voditelji izleta Aleksandar Tomašić i Ankica Brkiš
