Za Kalnik kažu da je „Breg kam se saki spenjati more“. Osam planinara HPD-a Zrin iz Petrinje odlučilo je provjeriti ili se prisjetiti je li to zaista tako. Današnji izlet na Kalnik koji je privlačio planinare i zaljubljenike u prirodu još sredinom 19. stoljeća, bio je u mojoj organizaciji.
Iz Petrinje smo s dva automobila krenuli u 7 ujutro, a stajali smo u Gradskoj kavani u Ivanić-Gradu i u hladovini planinarskog doma Kalnik, meni osobno jednim od najljepših planinarskih domova u Hrvatskoj koje sam imala priliku posjetiti. Projektirao ga je tridesetih godina prošlog stoljeća poznati hrvatski arhitekt Stjepan Planić. Nekim Zrinovcima ovo je bio prvi ovogodišnji planinarski izlet, neki su zabrijali da se od Petrinje do Križevaca trebamo voziti „okolo kere, pa na mala vrata“, a neki su pomislili da se radi o nekom iznenađenju tipa nenajavljeno kupanje ili rubrici „Upoznaj Lijepu Našu da bi je više volio“. Kako god bilo, sve to navedeno doprinijelo je odličnoj, opuštenoj, veseloj atmosferi. Od planinarskog doma do najvišeg vrha Vranilac na 643 m vodi desetak staza. Koju god izaberete, nećete pogriješiti. Mi smo danas izabrali vojnu stazu, pa potom lijepi, lagani, standardni uspon do Vranilca. Fotografiranje, pečati, pisanje u upisnu knjigu kraj žiga, smijeh, lagano hodanje, opuštenost, smrad mojih novih gojzerica kojima sam stala na jednu nagazno - razmaznu minu, brojna pitanja i simpatični komentari našeg najmlađeg člana Gabija. Sve su to događanja po kojima ću pamtiti današnji izlet na Kalnik. Ali i po još nečemu.
Kako su mene kao organizatora već neko vrijeme „žuljali“ kalnički zubi (u prijevodu – želja mi je bila penjati se na Sedam zubi), tako sam na spuštanju predložila prijateljima planinarima da krenemo unazad sa zubima, od sedmog prema prvom. Penjanje na sedmi zub bio mi je alpinistički izazov, a osjećaj sreće, zadovoljstva, ispunjenja nakon što sam došla do vrha fantastičan! To nije moguće opisati riječima. A isto tako taj doživljaj nitko ne može platiti. Spuštali smo se dijelom uz kalničke zube, a dijelom lijepom poučnom stazom kroz gustu šumu bukve, hrasta i graba. Kod planinarskog doma, na kojem se odvijala jedna svadbena svečanost, pa su se na terasi izmiješali ležerni planinari sa svečano odjevenim uzvanicima, mi smo predahnuli, najeli se, popili tamno Velebitsko pivo čija cijena je 20,00 kn i skupili snage za penjanje na Stari grad Veliki Kalnik. To je bilo opet jedno novo penjačko iskustvo jer smo se do vidikovca na vrhu popeli zahtjevnijom planinarskom stazom na kojoj smo jedni drugima pomagali savjetima i uputama kamo stati kojom nogom, koji dio stijene prihvatiti prstima, gdje se nasloniti, a gdje okrenuti. Baš smo bili pravi tim! I onda, kao nagrada za sav uloženi trud oko penjanja, uslijedio nam je pogled na zube, toranj, dom, niže dijelove Staroga grada i cijelu okolicu. Milina! Međutim, današnji dojam prelijepog izleta nije tu završio.
Spustili smo se na terasu Gradske kavane u Križevcima i uživali u slatkim, osvježavajućim delicijama. Opušteno, baš kao što je protekao i cijeli današnji izlet na Kalnik. Hvala Ankici na pivu, Zdenki na kavi i kolaču, a svim mojim dragim Zrinovcima na današnjem krasnom danu!
