Već neko duže vrijeme planinari HPD-a Zrin iz Petrinje nisu bili na izletu autobusom. Do ove subote kada su posjetili izvor Kupe i Park šumu Golubinjak.
Izvor rijeke Kupe
Nas 34, među kojima i petoro djece, krenulo je velikim autobusom iz Petrinje prema Gorskom kotaru. U busu je bilo i krafni s čokoladom i Melitine bućnice i dobre atmosfere od samog početka puta. Na odmorištu Ravna gora kratko smo predahnuli, pa nastavili put prema hrvatsko-slovenskoj granici koju dijelom čini rijeka Kupa. Iz busa smo izišli u selu Hrvatsko, a iz njega pratili tok nama jako poznate rijeke koja u svojim polazišnim kilometrima uopće ne liči na Kupu kakvu mi poznajemo i volimo. Zavoljeli smo i ove plitke, bistre, jako hladne (maksimalna temperatura je 7°C) i tirkiznom bojom obojane dijelove prelijepe rijeke Kupe. Staza kroz šumu i livade, kraj centra za posjetitelje "Rodna kuća rijeke Kupe" i ugostiteljskog objekta Tratinčica vodi do izvora rijeke Kupe koji izgleda poput jezera. Ono je okruženo zelenom šumom, stijenama, a u kombinaciji sa plavim vedrim nebom sačinjava prizor od kojeg zaista zastaje dah! Samo Majka Priroda može kreirati takvo savršenstvo. A mi možemo uživati u tom prizoru i biti privilegirani što smo tu čaroliju doživjeli.
Još malo o izvoru Kupe
Kažu da je to jedno od najdubljih hrvatskih vrela premda je dubina izvora još uvijek neriješena zagonetka. U širem kanalu izvora Kupe izmjerena je dubina od 57 m, ali u užem utvrđena je dubina do 80 m premda konačna dubina nije poznata. Meni osobno hodajući uz rijeku Kupu, osim čarobnih boja, svih mogućih nijansi zelene boje, najviše se svidio milozvučni žubor rijeke koji nas je pratio cijelim putem. Kako je grupa planinara bila mnogobrojna i raznolika, hodanje do izvora i natrag, sa stajanjima, tj. kraćim odmorima proteglo se na otprilike 4 sata. Međutim, dolaskom do autobusa izlet nije završio.
Park šuma Golubinjak
Za manje od sat vremena vožnje od sela Hrvatsko došli smo do Golubinjaka koji je proglašen Park šumom još 1955. godine. Tu smo najprije ručali, a potom se uvukli u šumu, vidjeli i doživjeli Kraljicu šume, najveću jelu staru više od 250 godina, visoku preko 50 m, prošli kroz Golubinju špilju u kojoj su se nekoć živjeli golubovi po kojoj je cijela šuma dobila ime. Popeli smo se i prošli kroz Paklena vrata, nekolicina najhrabrijih se provukla i kroz Anđeoski prolaz, a šetnju po park šumi Golubinjak završili smo u Ledenoj špilji. Spoj ogromnih stabala, stijena, kamenja, špilja, mahovina i paprati stvarno je veličanstveni prizor! Međutim, za desert (ili desertno vino, kako vam draže) nakon glavnog jela pobrinuo se naš Miloš, pokretač dobrih vibracija u društvu. Sa osobljem restorana u kojem smo ručali dogovorio je da nam puste plesnu glazbu. Dio planinara se rasplesao i na taj način ispucao još nešto preostale energije, dio je snimao tu veselicu, a osoblje restorana Golubinjaka je izjavilo da već dugo nisu imali tako puknute goste. Kako nismo imali gubitaka, odgovorno tvrdim da je izlet potpuno uspio! Naravno da je to interna šala. Međutim, potpuno sam uvjerena kako je izlet uspio gledajući zadovoljna, nasmiješena i opuštena lica Zrinovaca koji su se u busu raspjevali uz stare dobre hitove Novih fosila. Ma, dragi moji stari i novi fosili, hoću reći Zrinovci, ljubim vas sve! Hvala vam!
