Utorak, 30.05.2023. posjetili smo Zagradski vrh u Gorskom Kotaru.
Zagradski vrh (1187 m) je najviši vrh na uzdužnom pojasu primorskog ruba goranske visoravni. Nalazi se između Vinodolske zaravni i Viševice, te predstavlja prijelazno područje između Vinodola i Velike Kapele. Sjeverna strana vrha je pod bukovom šumom, a primorska je gola.
Trideset i devet planinara HPD-a Zrin Petrinja i dvoje planinara HPD Sisak uputio se velikim busom u 8.00 iz Petrinje prema Fužinama. U Glini su nam se pridružile još 2 članice, a nakon kratke stanke na Vukovoj Gorici nastavljamo put mjesta Ravno i Vagabundine kolibe gdje stižemo oko 11.30. Tu nam se pridružuje još jedna član koji je došao sa otoka Krka. Slijedi obavezno slikanje I potom krećemo na stazu.
Kod parkirališta ispred Vagabundine kolibe prva markacija je na stablu sa desne strane. Planinarska staza u početnom dijelu, za kratko, vodi preko livade, kroz gustu šumu, potom skreće desno, izlazi na makadamsku cestu po kojoj dalje vodi kroz vikend naselje. Na kraju spomenutog vikend naselja planinarska staza skreće oštro lijevo i u nastavku vodi šumskom vlakom, a potom kroz šumu do raskrižja planinarskih putova u podnožju Zagradskog vrha.
Nakon ovog, stotinjak metara dalje, dolazi se do sljedećeg raskrižja, koje zapravo upućuje kao i prethodno uz dopunu koja označava lakši i teži smjer usponu na Zagradski vrh.
U ovom planinarskom izletu odabrana je kružna tura, uspon po izohipsi Zagradskog vrha na lakšem dijelu staze i spust po težem, strmom smjeru. U nastavku, planinarska staza kružno vodi do samog vrha uz postupan uspon, najprije travnatim dijelom, a potom kroz šumu do hrpta na kojem ponovo izlazi iz šume na travnati dio vrha.
Vršni dio ima izduženi oblik lijepoga travnatog hrpta prošaran kamenjem s kojeg se pružaju prekrasni vidici prema Vinodolu, Riječkom zaljevu, otoku Krku, Viševici, Liču i Fužinama. Na vrhu u stijeni je postavljen metalni žig, tu je i metalna kutija sa upisnom knjigom. Na istočnom podnožju Zagradskog vrha, na nadmorskoj visini okvirno 950 m, pruža se područje lijepih livada gdje su Vinodolci izgradili ljetne pastirske stanove zvane „Zagradi“ po kome je ovaj vrh i dobio ime.
Tridesetak minutnu pauzu na vrhu iskoristili smo za odmor i okrepu, te uživanje u ugodnom (doduše nešto vjetrovitom) danu i u prelijepim panoramskim vidicima.
Dio ekipe na začelju je pri usponu u jednom trenutku previdio markaciju i produžio ravno, te zbog dodatnih par kilometara na vrh stiže 20ak minuta kasnije, no taman za zajedničku fotku sa vizurom mora i otoka u pozadini.
Silazak započinjemo po strmoj i težoj stazi, najprije po travnatom, a potom po kamenitom dijelu staze. Markacije nisu uočljive, bolje reći i ne postoje, ali staza je ugažena i dobro vidljiva. Nakon povratka na križanje koje je opisano u usponu, slijedi pješačenje po stazi opisanoj u usponu do Vagabundine kolibe.
U Vagabundinoj kolibi ručamo, a nađe se vremena i za kratki turnir u Beli. Dok prvaci slave, ostatak ekipe koja se spustila stazom kojom smo se i penjali na vrh pristiže te krećemo prema Petrinji. Ponovo mala pauza na Vukovoj gorici, a vesela ekipa stiže u Petrinju oko 21h.
Izvještaj bih zaključila rečenicom jedne članice koja mi je prišla na kraju izleta i rekla:
- „Slatki, izbalansirani izletić. Iznad očekivanja.”
Uz iskrenu zahvalu svima koji su sudjelovali, moje planinarsko srce je puno :-)
Grozdana Robinić, organizatorica izleta (HPD ZRIN Petrinja)
