Na veliku želju naših planinarki da prođu barem djelić Premužićeve staze i steknu uvid u nešto što se mora proći u cijelosti od svojih pedeset i sedam kilometara zbog nezaboravnih iskustva i ljepote koje nudi naš velebni Velebit, a u čast i spomen idejnom začetniku dr. Ivanu Krajaču i njenom projektantu Anti Premužiću (uz sve one majstore suhozida koji su predano radili na izgradnji) koji su nam omogućili ovako luksuzno planinarenje, organizirali smo izlet na dijelu od Zavižana do Rossijeve kolibe i natrag do planinarskog doma Zavižan

Nas sedamnaest članova HPD „Zrin”, krenuli smo u djelomično oblačnu subotu, 2. rujna, sa luksuznim i potpuno novim Mercedesovim minibusom „BB transa” iz Petrinje. Autoputom do Vukove Gorice, na usputnu kavu, pa izlaz Otočac i preko Oltara do ulaza u park prirode „Velebit”, sljedećih šest kilometara makadamskom cestom do velikog parkinga kod pl. doma Zavižan. Brzinsko navlačenje gojzerica i krećemo prema početku staze.

Obavezno fotkanje kod putokaza i put pod noge, spremni na otkrivanje velebitskih ljepota, neki prvi put, a neki po 'ko zna koji put s nakanom na uživanje u ovom krškom krajoliku. Za dva sata, uz kraće zastanke, stižemo do staze koja vodi do najvišeg vrha Rožanskih kukova - Gromovača.

Penjemo se po stijenama četveronoške prema spektakularnim vidicima na more i obližnje vrhove.

Čim smo ispuzali gore, vade se tekućine za ublažavanje planinarskih tegoba u obliku zlatnih kapljica i počinje fešta od selfija, uz balansiranje sa ruba litice poradi „hvatanja” signala za ponosne objave penjačkih pothvata.

Zatim brzo do Rossijeve kolibe na ručak, zapravo livade jer je koliba bila zauzeta silnim planinarima i ostalim civilima koji su došli u turističkom aranžmanu.

Nakon ručka i odmora idemo nazad prema Zavižanu.

Na terasi doma uživamo još sat vremena, nakon čega slijedi povratak prema autobusu i povratak u Petrinju.

Hvala učesnicima, bili ste hrabri i veseli (pa i disciplinirani – niste jeli u busu), vidimo se opet na Velebitu, jedva čekamo!

Ankica i Saša