U subotu, 17. svibnja 2025. godine, uputili smo se u potragu za narcisima na livadama Golice.
Ranom zorom, netom poslije 4:30 sati kreće nas devet članova „Zrina” sa dva automobila, put Slovenije, ponukani „hvatanjem” što bolje startne pozicije na parkingu u selu Planina pod Golico. Bez puno stajanja, tek na graničnom prelazu, desetak minuta za kavu s nogu i kupnju vinjete, hitamo dobrim slovenskim autocestama do Jesenica, a zatim lošim planinskim putem na naše odredište. Na ulazu u selo očekuju nas ljubazni redari koji naplaćuju parkiranje i šalju nas do parkinga br. jedan, namijenjen ranoraniocima.
Usprkos prvotnoj namjeri, krenuti najkraćom stazom, prema planinarskom domu Koča na Golici (1583 m) ponad vrha Krvavka, ipak se odlučujem na obrnuti smjer. Našu hodnju započinjemo u 8h, makadamskim putem (početna visina 985 mnv) uz Črni potok, preko Savske jame i livade Markljev rovt, gdje počinje nešto oštriji uspon prema sedlu Suha (1430 m). Prohladno i oblačno, ali suho vrijeme prati nas sve do sedla Suha. Tu izlazimo iz šumskog dijela staze, na slavnu livadu Narcise pod Golico, koja je bila prekrivana narcisima u cvatu, iako ne tako gusto kao inače, jer proljeće je ove godine zakasnilo.
Staza na ovom dijelu započinje kao grebenska sa svim svojim „atrakcijama”, prvo su tu narcisi, pa slovensko-austrijska državna „meja”, sa koje se širi, fantastična, sjeveroistočna panorama na dolinu vijugave Drave, zatim pogled prema istoku na skupinu dvijetisućaka koji okružuju čuveni Stol (sa 2236 m najviši vrh Karavanki), koji je odavde udaljen tek dvanaestak kilometara, ali iz naše perspektive čini se kao nedostižni cilj.
Nakon kratke pauze za fotkanje, počinjemo naš najstrmiji uspona koji vodi na Malu Golicu, okrenuti prema zapadu divimo se Triglavu, koji dominira panoramom. Kako prelazimo 1500 mnv osjetimo hladan, ali, srećom, slab sjeverni vjetar koji koji priziva snijeg, koji se na kratko pojavljuje s nekoliko pahulja. Nakon Male Golice slijedi novi izazov - Krvavka. Prvo mali spust, pa opet strmi uspon. Pod Krvavkom, bacamo pogled na obližnji planinarski dom, dok uključeni u kolonu planinara nastavljamo prema našem cilju.
Polako, uz ogradu pašnjaka, preko livade Golice, sada već dvosmjernom stazom, izbijamo na vrh, prepun planinara. Golica je, kako i ime kaže, goli vrh, tako se s njega pruža neometani pogled u svim smjerovima, kao prava nagrada za uložene napore.
Nismo se dugo zadržavali na vrhu zbog neugodnog sjeverca i krećemo na strmi kilometarski spust prema „Koči”, s nadom da će i za nas biti mjesta. Imali smo sreće i uspjeli zauzeti jedan stol na terasi ispred doma koji je sada već stvarno krcat i traži se mjesto više. Tu nam je bilo ugodno, pa slijedi duži odmor, jer nas ovdje Golica čuva od vjetra, a temperatura primjetno raste, dok se sunce razbija naoblaku. Maja i Margarita naručuju domaće slastice, a mi ostali tamanimo sve što nam je još ostalo u ruksacima.
Nakon skoro sat vremena odmora, odlučujemo se za spust, odabirem „ljetnu” stazu na putu prema zadnjoj postaji teretne žičare, gdje na križanju staza, odabirem onu koja vodi prema slapu Bašar i starom rudarskom oknu Korlnov rov.
Za manje od dva sata, stižemo na parking i dogovaramo posjet obližnjem Bledskom jezeru. Na obali jezera, kako baš nismo raspoloženi za veslanje, najviše nas privlači terasa kavane Park, i tu jedva uspijemo pronaći mali stol i devet stolica. Kavana Park je veliki lokal s najboljim položajem uz jezero i pogledom na jedini prirodni otok u Sloveniji, otok Bled sa svojim poznatim Bledskim dvorcem. Tu smo probali čuvene Bledske kremšnite, kažu da su tvorci originalnog recepta iz 1953. godine.
Nakon Bledskog uživanja, oko 16 sati, krećemo prema doma i nešto prije 19 sati stižemo u Petrinju.
Hvala svim sudionicima na odvažnosti. Pozdrav!
Za HPD Zrin Petrinja, A. Tomašić