Subotnje jutro, sunce i grupa 20 planinara uputila se na južne obronke Zrinske gore s ciljem na Goletnim rudinama, vrhu koji je dobio ime po rudnicima cinka, olova i željeza te livadama koje to sve manje jesu.
Naime, kako je kraj dosta zapušten i ljudska noga rijetko hoda po tom dijelu, fizionomija livada, šuma i terena se drastično mijenja. Još tamo 2010. godine, moj "planinarski učitelj" Miloš Bjelajac i ja otišli smo u taj dio jer su nekad ljudske aktivnosti po tim obroncima bile puno češće, pa da probamo trasirati nekakav put tj. stazu kojom bi planinari hodali tim obroncima i šumama i spasili taj kraj od totalnog zaborava. Postavljali smo kamene stećke da se buduće grupe hodača koliko toliko snalaze na toj kružnoj stazi koja ide iz zaseoka Beke, pa kroz klanac potoka da bi izašla na zapuštenu šumsku cestu koja vodi do vrha Kapija i onda oštrim skretanjem ulijevo kroz šumu izlazi na Goletne rudine.
Livade na Goletnim rudinama su bile naš glavni cilj, jer su za lijepog i vedrog vremena vidici prekrasni, što na dijelove Banije koji vodi ka granici sa BiH, što na utvrdu Gvozdansko koju je sagradila hrvatska plemićka obitelj Zrinski i ima veliki povijesni značaj u obrani protiv Turaka.
Na livadama smo napravili duži odmor i uz predivne poglede, lijepo vrijeme i neizbježnu ćakulu proveli dobrih sat i pol vremena čistog uživanja.
E sad, zašto Goletne rudine 2.0.? Radni naslov izvještaja pao mi je na pamet nakon prolaska dijela tzv. staze koja nije obilježena koji je išao kroz kanjon potoka i tu smo nailazili na svakakve prepreke od drveća koje je palo do prirodnih potočnih kaskada za koje se pobrinula priroda itd.
Svi smo uspješno prošli taj dio i izlaskom na cestu i šumu otvorile su mi se misli i otuda naslov "2.0" zbog prepreka koje smo savladali pa neka i to bude tako nazvano. Tak se šika kod nas!
Poslije odmora i uživanja na suncu i livadama Goletnih rudina krenuli smo put sela Gvozdansko preko zaseoka Brđani i tu smo naišli na još jednu prepreku. Staza je zarasla u trnje i kupine i morali smo ju zaobilaziti da bi izašli na put koji je vodio do sela.
Završetkom hoda dogovorili smo se da odemo u Glinu na okrijepu i pićence.
Razišli smo se oko 17.30 i otišli svojim kućama.
Nadam se da je sudionicima, pogotovo novim članovima bilo zanimljivo što je ubačeno malo avanture i nepredvidljivih okolnosti, ali to je priroda koja u tom dijelu Zrinske gore jako brzo mijenja svoj izgled što se vegetacije tiče.
Nadam se da neće biti zaboravljena i da neće potpuno podivljati.....
Do slijedećih avantura i izleta, ostajte mi zdravo!
Za HPD Zrin Petrinja,
Saša Grahovac
Više fotografija pogledajte na Facebook stranici HPD ZRIN Petrinja.