Ovaj put je to bila trasa
od Zavižena Primorskom stazom do Alana pa Premužićevom stazom do Oltara .
Nekako je sve išlo šepavo : promijenio nam se vođa puta ( Nenad je zbog
obiteljskih obaveza morao otići kući) , odustalo otprilike pola učesnika (
što zbog vrućine , što zbog osobnih razloga, neki zbog obaveza...) ali
ostala je mala grupa odvažnih ( Šuco ,Vesna,Slavek,Zlatko,Vlado i
Vlasta -svi od 50 godina na više ...) koja je ustala 23.07.2015 . i još u
predjutarnjem mraku ,tiho se spremila , popila kavu i krenula prema Babić
Sići kako bi se na Zavižanu sastali s novim vođom puta : Draženom i njegovom
prijateljicom iz Njemačke Majom ( novom članicom HPD Zrina) Išlo se s
dva automobila do Siće odakle su Slavek , Šuco i Vesna krenuli prema Živim
Vodicama pješice a ostatak družbe se našao s Draženom na Zavižanu gdje smo
ostavili automobile.
Dočekao nas je Ante Vukušić riječima: "Što ste vi Bogu skrivili?" Nije nam
baš pitanje bilo jasno ali kasnije smo shvatili.
I krenusmo : Stazom čovika do Živih vodica gdje nas je dočekala "pješečka "
ekipa s kojom smo nastavili dalje kroz šumu.
Nismo bili spremni na to što nas čeka jer su se usponi pa silaženja ( ukupno
1300 m !) nastavili satima kroz šumu. Putem smo razgledali izvore na Živim
vodicama , ostatke ljetnih nastabi stočara i zidove malih polja koje su oni
izgradili. U neko doba pratila nas je i sparina
od koje smo se u vremenu za ručak odmorili u hladu drveća . Grmilo je svud
oko nas .Spremala se kiša .
Zaštitili smo ruksake ali ne i sebe jer bi kiša donijela željeno osvježenje
. Palo je samo par kapi ( kasnije smo saznali da je padalo na Zavižanu i
Oltarima) . Malo je ipak zahladilo i zapuhao je vjetrić. Nastavismo"gore-
dolje" satima (u vodiču piše da put traje 8 h ali nama se rastegao na
12h!).
I kada smo već bili na izmaku snaga ukazalo se more i Jablanac -znak da smo
stizali na odredište : planinarsku kuću Alan.
Dok smo izlazili iz šume začuje se : "Evo ekipe!"
Na našu veliku radost dočekala nes je grupa Zrinovaca ( Vlasta , Višnja
,Goran , Ivančica i Petra) sa hladnom pivom kako bi pozdravili naš uspjeh
prolaska preve etape izleta. Bilo je to veliko iznenađenja i veliko
veselje.
I tako nakon "sedan gora i sedam livada" :) završismo u sobi "Snjeguljica".
Noć je bila vruća i oni na gornjim krevetima nisu se baš naspavali a neki
su pokušali spavati i vani .
Sutradan hrabro krenusno natrag prema Zavižanu. Premužićeva staza nam je
,nakon Primorske, izgledala kao šetalište Kajetana Knežića: ravno i uredno .
Ručali smo i odmorili se na Rossijevoj kolibi i putem smo obišli vrhove :
Seravski , Crikvenu i Gromovaču.
Zadovoljni i raspoloženi stigosmo u pratnji roja obada do Zavižana. Pa iako
je najteže podnio izlet Zlatko kojemu je ovo bio prvi veći izlet kao
Zrinovcu,( a i zbog bolova u koljenu i teškog ruksaka) , uporno i
postojana je upravo on prvi stigao do cilja. Ante je rekao : "Tom trasom
idu samo jednom i oni koji su je markirali." :). Pomislili smo nešto slično.
Na Zavižanu nazdravismo za uspjeh uz salve smijeha , a onda se vratismo
automobilima do Oltara ,umorni , veseli i zadovoljni.
Do sljedećeg kampa na Oltarima i slijedećeg izleta .
Vlasta Kaurinović
