Planinari su navikli na hodanje i boravak u prirodi. To je, između ostalog, ono što nas povezuje, drži na okupu, veseli i proizvodi neizmjerne količine serotonina. To je izuzetno važan hormon u svakom ljudskom organizmu. Hormon sreće.
Danas se čarobna osmorka Zrinovaca kupala upravo u tom hormonu. Na Sašinu inicijativu, a primjereno dobu godine, uputili smo se u 6:30 automobilima iz Petrinje u smjeru Tuhobića. Vožnja ugodna, dobre vibracije od ranog jutra, stajanje na odmorištu u Ravnoj Gori na kavici i početak planinarenja iz Oštrovice oko pola 10.
Staza je najprije bila makadamski put koji je postepeno ulazio u šumu. A šuma čarobna, sa ostacima otpalog lišća, „irski“ zelene mahovine (to vam je ona izuzetno izražena zelena boja), kamena i pojedinih ostataka snijega. Čarolija boja i krških oblika. Hodanje lagano, korak po korak, do vrha Tuhobić na 1109 m. Očekivali smo vidike na primorsku i goransku stranu, a dočekala nas je magla i vjetar. To nas nije spriječilo u predahu, okrijepi, fotografiranju, međusobnoj komunikaciji, ali i izmjeni dobrih vibracija sa planinarima iz Zagreba, Rijeke i Slunja. Dogovorena su planinarenja na nove destinacije u Lijepoj Našoj, a nismo propustili ni priliku pozvati druge planinare na našu goru, na naš planinarski dom. Pogađate tko je najprije i najviše od naših Zrinovaca komunicirao sa ostalim zaljubljenicima u prirodu? Naravno, u pravu ste!
Na vrhu se spominjala i naša literarna sekcija. Komentari su bili tipa: „Što ćeš napisati? Samo magla, magla, magla?“ Dobro, taj prizemni oblak vodenih kapljica onemogućio nam je vidike sa vrha Tuhobića na Riječki zaljev, Učku, Snježnik, Risnjak i Medviđak. To je danas tako trebalo biti. Nije nikakva tragedija. Meni osobno magla nije pokvarila dojam cijelog predivnog dana. Isto tako, magla je učinila šumu nekako mističnom, drugačijom. Nikako manje lijepom, samo ju je dočarala u drugačijem, vilinskom ruhu.
Sada smo napravili simpatičan izlet, a sigurna sam da ću se na Tuhobić popeti opet jer već sada ima nekoliko meni dragih ljudi koji danas nisu mogli ići s nama, a htjeli bi planinariti u taj zanimljiv goranski kraj. Naš najmlađi član Gabi koji se zaljubio u planinarenje zaslužuje svaku pohvalu za današnje uspješno planinarenje. A Saletu, Maji, Milošu, Zdenki, Sandri, Miroslavu i Gabiju veliko hvala na divnom danu!
