Družili smo se ove nedjelje 08. svibnja 2022 sa našim kumovima, dragim prijateljima iz HPD-a Bršljan Jankovac iz Osijeka. No, krenimo redom, od jutra. Dvadeset planinara HPD-a Zrin Petrinja uputilo se u 05:30 iz Petrinje i Siska prema Papuku, tj. selu Humljani nedaleko Slatine u kojem je bio početak Jubilarnog jankovačkog planinarskog puta. Zaustavili smo se nakratko na novouređenom odmorištu Gračenica na autoputu između Popovače i Kutine, a na početak pohoda stigli smo unutar studentske četvrti. Pohod je organiziralo nama prijateljsko hrvatsko planinarsko društvo Bršljan Jankovac iz Osijeka. S Osječanima nas, osim dobre energije, zajedničke ljubavi prema planinarenju i prirodi povezuje i kumstvo. Zahvaljujući tome članovima našeg društva omogućeno je noćenje na planinarskom domu Jankovac bez financijske naknade. To smo saznali jučer, nakon hodanja što je korisna i odlična vijest za planiranje nekih budućih druženja i planinarenja po divnom Papuku.
Osječani su nas dočekali kao svoje rođene i organizirali doručak, ali i raspored hodanja po dužoj 17 km dugačkoj i drugoj, duplo kraćoj stazi. Po kraćoj, Jungovoj stazi hodalo je šest naših planinara, a za dužu i zahtjevniju dionicu odlučilo se nas četrnaest. Domaćini su pazili na svaki korak ukupno 88 hodača, pojedine dionice osiguravali su uz pomoć HGSS-a i budnim okom pazili na sve nas. Staza je bila odlična, većim dijelom smo hodali kroz predivnu, zdravu, bogatu listopadnu šumu. Povremeno bi presjekli cestovni prilaz planinarskom domu da bi se opet vratili bogatstvu šume. Na nekim dijelovima puta hodali bi nepregledno velikim, dugačkim i mirisnim plantažama medvjeđeg luka kojeg naši prijatelji Slavonci zovu srijemuš. Djelovalo je kao da tim mirisnim zelenim plantažama nema kraja.
Mi Zrinovci držali smo se na okupu, hodali približno istim, umjerenim tempom hoda. Papuk kao Park prirode, ali i gorje nikako ne treba podcijeniti. To znači da planinarska staza nije vodila samo po ravnim dijelovima. Naprotiv, bilo je poprilično napornih uspona, ali i spustova. Prema podacima aplikacije na mom pametnom telefonu, penjali smo se 2430 m, spuštali 2390 m, najviša točka Rust bila je na 760 m, a najniža na 190 m. Bilo je to jedno jako lijepo hodanje u trajanju od pet i pol sati. Vrijeme sjajno, sunčano, društvo još bolje, a svi skupa smo se našli na Jankovcu do kojeg je šestorka s Jungove staze došla puno ranije.
Uslijedilo je ono, možda i najljepše vrijeme na jednom planinarskom izletu, vrijeme predaha, osvježenja, zafrkancije, razmjene iskustava sa hodanja...
Prijatelji iz Osijeka osigurali su svim sudionicima besplatnu porciju graha. Nemate pojma kako nakon višesatnog hodanja izvrsno „legne“ ta topla porcija jela i hladno pivo.
Nakon okrjepe i odmora odlučili smo prošetati do slapa Skakavac. Kao da nismo dovoljno hodali do tada. Odluka je bila pun pogodak jer bogatstvo vode i ljepota vodopada, sitnih kapljica, kamena, sunca i zelenila ostavlja bez daha. Naravno da je i tu uslijedilo fotografiranje, memoriranje posebnog ambijenta, posebnih trenutaka i iznimne ljepote.
Od jučer fotografije mojih planinara stižu mi sa svih strana, a ja ih slažem u jedan zajednički album. Slažem i dojmove cijelog dana i zahvalna sam na svakom trenutku. Hvala svim Zrinovcima na jučerašnjem prekrasnom danu, hvala i našim prijateljima i kumovima iz Bršljan Jankovca na divnom prijemu i fantastičnoj organizaciji. Po ne znam koji put uvjerila sam se kako su Osječani fantastični ljudi, a mi privilegirani biti vašim prijateljima. Dragi Osječani (i ne samo planinari), kod nas ste uvijek dobrodošli!
Više fotografija pogledajte u mom foto albumu na Facebooku.
