Proteklog vikenda 11. i 12. lipnja 2022. godine 22 planinara, polaznika prve opće planinarke škole, imala su zadnji dvodnevni izlet prije izlaska na ispit. Bili smo na Kleku, gdje je cijela priča s planinarskim društvima zapravo i počela. Većina nas je do Ogulina putovala autobusom, a dio ekipe koji se odvojio, pa išao automobilima propustio je izvrsnu zabavu tijekom putovanja. Kao npr. zajedničku kavu uz predivnu Mrežnicu u Dugoj Resi gdje se naša Milena okušala i u konobarenju. I zaradila solidnu napojnicu. Potom smo tradicionalno stali u Tounju kod mosta kojeg je projektirao naš Petrinjac Kajetan Knežić, a tamo smo imali i zgodu s autobusom. Naime, policajac nas je tražio jer je dobio prijavu da autobus vozi – zamislite – presporo. Bilo je tu zavoja, i nije Željko vozio samo krumpire za krumpirušu, nego i ljude, ali jedan nervozni vozač dugo nam je trubio, a onda nas prijavio.
U Ogulinu smo najprije doživjeli šušur Ogulinskog festivala bajke, posjetili Zavičajni muzej u sklopu Frankopanskog kaštela, uključujući i planinarsku zbirku.
A onda je počelo višesatno planinarenje iz Hreljina Ogulinskog Ferdinom stazom do planinarskog doma na Kleku. Vrijeme je bilo izvrsno za hodanje, ekipa zabavna, vesela i složna, a svakim novim kilometrom ukazivale su se sve veće i ljepše prirodne ljepote. Livade, raznovrsno cvijeće, leptiri svih boja i veličina, poučne table, vidikovci s pogledom na uspavanog gorostasa. Ljudi dragi, ja vam tu ljepotu ne mogu niti opisati! Naravno da smo i drva za ogrjev nosili do doma. Zar ste sumnjali?
Na Kleku, na 1000 m smo se smjestili u spavaonice, ali prije odlaska na hrkanje i druženje s puhovima uslijedila je zajednička večera, točnije, prava gozba, druženje, ali i utvrđivanje znanja o čvorovima i pružanju prve pomoći. Pripreme za ispit u utorak. Ma, ponavljali smo i u autobusu u kojem je Saša zgrabio mikrofon. Nema da netko okine na ispitu! Sprijateljili smo se s domarom Davorinom koji je najvjerojatnije prvi puta otkako dežura na Kleku vidio kako naša Milena stručno valja tijesto za krumpirušu, a Grozdana peče fritule. Marinela i Miro su roštiljali kobasice i ražnjiće kojima smo počastili i jednog zanimljivog gosta, planinara iz Zagreba. Goranu je bilo tako ugodno s nama da se i učlanio u HPD Zrin. Napisao je i jedan sjajan osvrt na svoje planinarenje po Kleku i Klečicama, ali i doživljaj druženja s nama. Sve je tako moralo biti.
Sutradan, nakon doručka, kave, čaja krenuli smo prema vrhu Kleka na 1181 m. Igor nam je strpljivo, staloženo i detaljno putem do vrha predavao o orijentaciji u planini, a na heliodromu smo se svi skupa i fotografirali. U grupu nazvanu „Planinarska škola“ samo su stizale predivne fotke. Dio ekipa se nakon spuštanja s Kleka uputio prema planinarskom domu, a dio prema Klečicama. To je bio poseban doživljaj penjanja na stijenu pomoću sajli i jako mi je drago što sam svojim savjetima i riječima podrške pomogla nekim prijateljima koji su tamo prvi bili put.
Spustili smo se do Bjelskog, a potom u Ogulinu uživali u fantastičnim palačinkama hotela Frankopan. Osvježenje je uslijedilo i na „ogulinskom moru“, tj. jezeru Sabljaci na kojem se nekolicina kupala, a ostali prošetali uz jezero, pa ćaskali uz piće u restoranu. Premda se dio planinara pitao zašto je ovaj izlet zamišljen kao dvodnevni, svima je vikend jako brzo prošao. I da, baš nam je bilo lijepo. Ogromno hvala našoj razrednici Mariji koja je i na ovom izletu, ali i zadnja dva izleta bila sjajna raska koja nas je organizirala, informirala, vodila i dijelila svoju divnu energiju sa svima nama. Hvala i svim drugim planinarima koji su ovaj dvodnevni Klek i Klečice učinili čarobnim. Ma, nije nam trebala ni potvrda za letenje na metli. Svi smo letjeli nošeni divnom, pozitivnom energijom!
Više fotografija pogledajte na mom Facebook albumu: Klek i Klečice